Zemlja je večeras mirisala Nebom!

Zemlja je večeras mirisala Nebom!

Kada me je prije tri godine pozvao da budem dio molitvene zajednice, koja je tek u osnivanju, nisam mogla zamisliti da će sve imati ovako blagoslovljen ishod.
David na putu svećenstva, a mi grupa ljudi koja želi svaki dan biti korak bliže Bogu, kroz djela, ali i svjedočanstvo živoga Boga.

Nisam mogla ni zamisliti da će se samo jedan poziv od srca, uzvraćen skepticizmom, pretvoriti u životnu priču u kojoj su svi na dobitku.
Nisam mogla zamisliti da ćemo te danas gledati, s dubokim ponosom i zahvalnošću, kako daješ svoje prve zavjete Bogu.

Znaš, i sada me, kao prošle godine u Mostaru, kada si pristupao godini kušnje, dotiče duboko, snažno, poput lahora koji pokreće.
I sada me, kao prošle godine u Franjevačkoj crkvi “oživljava” prisutnost Duha Svetoga i vjere koja argumentira da Crkvu nikada nadvladati neće vrata paklena, unatoč svim napadima. Humačka crkva i sv. Ante odišu zavjetom četvorice braće redovnika.

Nebo se osjećalo u onim trenucima polaganja Provincijalevih ruku na vas, na tebe, naš Davide, dok si izgovarao svete riječi – siromaštva, poslušnosti i čistoće, vidno otisnute na tvome pasiću sa tri čvora.
Neopisiv svetački osjećaj, po kojem se, možda, može naslutiti mrvica rajske sreće.

Hrabro i odvažno u ljepoti duše, ali i onoj fizičkoj, prođe me isti osjećaj kao 2018-e kada sam se prisjećala imena poubijanih fratara hladne i bolne 45. Kao što rekoh – konto potražuje punu brojku koju “srezaše” ti isti okrutnici. No, Bog natopljeno tlo obogati plodovima svećenika koji “niču” na Hercegovačkom, borbenom, upornom tlu i garantira blagoslov dok imamo njih (pa se usudimo išta reći protiv njih koji su ljudi kao i mi, samo su na još težem zadatku i većim napastima).

Zagrljaj vas dvojice krvne braće je ono poštenski “lupio” suzama, ovu pekmezastu dušu!

Širokobriježani, framaši, predsjednici Frame, u habitu, s osmijesima na licu, srdaca punih Krista, ljepota do ljepote, zapljusnu valovima radosti.
Poželim nikada ne pomisliti da je u Hercegovini loše.
Zaboravim svaku nekadašnju pomisao da je bolje otići, al’ ono mi se provuče kroz srce da zažulja i odmrači razloge zbog kojih se isplati ostati -VJERA!

Opuštanje na zraku Gospodnjem uz svečanost koja jamči život vječni -SVEĆENIKE I SV. MISU!

Čovječe, pa zar nam išta više treba?

Put za Raj se ugleda onoga trenutka kada se odlučimo boriti, na tom istom putu sa najvećim blagom Neba na Zemlji – SVEĆENICIMA!

Hvala Ti Kriste za njih i ovaj dan!