Vjera do smrti

Vjera do smrti

Kako je lako vjerovati mislima i riječima, treba vjerovati životom!
Kako je lako vjerovati u masi, u kojoj većina bar nastoji živjeti vjeru, treba živjeti vjeru kada oko nas svi žive drugačije!
Kako je lako vjerovati kada je sve dobro, treba vjerovati kada je najteže, kada nam život visi o koncu!

Ovo je ona vjera o kojoj su proroci i mučenici govorili.

Biblija zapisala i danas ostavlja, kao vječni trag na Zemlji i na Nebesima!

Imao je on, sigurna sam, i drugi izbor. Pretpostavljam, onaj izbor, klasičan za ovakve situacije – pogazi vjeru i Boga, sačuvat ćeš život.
No, on sigurno nije dvojio što će učiniti. Lakše je bilo ostati na životu, zapravo, nama se možda čini lakše, ali, njemu je bila radost umrijeti za Krista!

Ne samo da se u ovom činu vidi njegova vjera do smrti, nego i njegova hrabrost i čežnja za Kristom do zadnjega daha.
Htio je umrijeti sjedinjen s Njim, u sv. Ispovijedi i sv. Pričesti!
Kojega li veličanstva i Nebu i Zemlji!

Kojega li svjedočanstva, možda i na obraćenje ovim ljudima s puškama u rukama, koje možda nose iz strasti prema zlu, a možda jer moraju činiti ono što im je naloženo kao zapovijed!
Kojega li primjera njegovoj obitelji, djeci, unučadi, prijateljima, vjerskoj zajednici, povijesti kroz stoljeća!

Čovjek ništa drugo ne može reći nego ostati bez daha i upitati sebe – kakva je moja vjera?

Ovakvi prizori dozivaju u pamet sve ono što jesmo i sve ono, za što se, kroz stoljeća , borimo – istinu o vlastitom identitetu!

On je svoj, krvlju za Krista, hrabro potpisao!

Čime mi potpisujemo svoj identitet?