Uskoro je prva nedjelja Došašća…

Uskoro je prva nedjelja Došašća…

Dragi moji prijatelji, iako Vas sve ne znam, već ste mi toliko prirasli srcu, želim Vam nešto napisati,

bliži se vrijeme Došašća i Isusovog rođendana (ne blagdana, djeda božićnjaka, djeda mraza, suprotno svemu krsćanskom i svetom).
Bliži se vrijeme radosti za čitav ljudski rod.
Bliži se vrijeme u kojem se duša tako lagano obnavlja.
Vrijeme u kojem možemo činiti neke promjene.

Ono što prije svega želim naglasiti da nam Došašće, Božić i blagdani ne smiju postati materijalna radost jer duša na dan Isusova rođenja tako ostane prazna.
On se treba roditi u našem srcu, sve drugo će se nadodati.

Radimo na svome srcu i poklanjajmo ga drugima, a materijalni (skromni) poklon neka bude samo opipljivi oblik ljubavi, koji je nezamjenjiv s onom ljubavi koju nosimo u srcu za neku osobu.

Marketing nam ispra mozak i nabije mnoštvo ponuda prije nego što je uopće vrijeme, pa se mi pogubimo u svemu. A mi ljudi k’o ljudi…

No, idemo napraviti nešto drugačije ovo Došašće!
Krenimo od srca…
Posvetimo se molitvi i dobrim djelima.
Prepoznajmo onoga kome je pomoć potrebna, ali ne od svoga viška nego od svoga dijela.
Očistimo prozore svoje duše da možemo oprostiti, ljubiti, grliti, radovati se, ne biti ljubomorni, ogovarati, ne biti osuđivački nastrojeni.

Idemo sebi uzeti dva lista papira i na jedan napisati sve ono duhovno što želimo u ovome Došašću, ali se truditi da tako i bude, a na drugi neke detalje i poklončiće koje bismo željeli imati u svome domu ili pokloniti drugome. Neka u svakom slučaju ova prva lista bude punija. 

Znam da će biti teško, mi bismo svašta, ali idemo se potruditi!
Pokušajmo i financijski uklopiti ovu drugu listu, da ne bude kasnije muke i tužnog prvog mjeseca, haha.
Uf i meni je to teško! Ali, zajedno ćemo!

Već sam se zadala u spisak materijala za aranžmane po kući i nakite za bor…
Trudit ću se ne pogubiti u tom materijalnom dijelu i pokušati u mašti “duplirati” novčanice, haha.
Šalu na stranu. Sve je to lijepo i treba.
Živjeti i na ovome svijetu, ali mudro i razborito.

Ali, mene osobno duša zaboli kad se uhvatim koliko olako upadnem u zamku da preslažem po glavi što trebam sve kupiti, a duša?!

Ali, stani malo, Marijana, pored duše, gdje su oni koji Došašće i Božić dočekuju sami i bez jednog božićnog kolača?
Eh…
Probudi se!

Nemoj spavati dok život svaki dan želi, ne da budeš budan, nego da radiš iz petnih žila.
Jer ne znamo ni dana ni čaša!

Kako bi sve lijepo bilo da osjećamo jedni druge i da pomažemo od svoga dijela, tako da svima bude Božić u duši i na stolu, a i svaki dan života. 

Idemo se potruditi!

Uskoro je prva nedjelja Došašća.

U vezi svega toga zamislila sam jednu poticajnu nagradnu igru, za ovo prethodno navedeno, o čemu ću Vam sve objasniti u sljedećem postu. 

Idemo mi biti promjena u svijetu, a ne mijenjati svijet!