Trebamo Te, Gospodine…

Trebamo Te, Gospodine…

Tu smo…
Stali smo..
Razmišljamo…
Slušamo…
Preispitujemo se…

Sada Te imamo vremena poslušati.
Tišinama nam je sada glasnija no ikad.
Doduše, odjekuje bolom, ali i nadom u bolje sutra.

Večeras je Tvoj zemaljski Poglavar u jednom trenutku bio fizički sam kao što si Ti u onim trenucima svoje muke u Maslinskom vrtu.
Kao da se preslika tvojih trenutaka od prije 2000 godina dogodila papi i svima nama dok je milijune duša gledalo ili slušalo riječi utjehe za narod koji prolazi kroz svoju pustinju kako bi stigao u “obećanu zemlju”.

Kao da smo osjetili onu bol koju si osjetio Ti kada su te nepravedno osudili.
Kao da smo odjednom sve drugačije vidjeli i doživjeli.

Odjednom smo svi jednaki.
Odjednom svi imamo vremena za Tebe.
Odjednom volimo svoju obitelj.
Odjednom vidimo jasnije.

Bili smo previše glasni pa Te nismo čuli u buci svakodnevnih obaveza.
Oprosti jer nam nisi bio prioritet…

Sada odjednom jesi.
Nadam se da nije od straha nego zbog konačne spoznaje LJUBAVI prema Tebi!

Toliko smo žurili da si nam bio samo usputna stanica na koju smo stizali zbog tradicije, navike, nekoga straha ili još gore nismo nikako dolazili i činili mnogo toga protiv Tebe i jedni protiv drugih…
Ti si toliko strpljivo čekao i tada…

U jednom trenutku počeli smo se gušiti u svijetu obrnutih vrijednosti i pogrešnom načinu života.
Isto si Ti tada i sada bio glasan, ali smo mi sada postali tihi jer smo se prepali, jer smo vidjeli da ne možemo sami, jer smo vidjeli da nismo svoji tvorci i upravitelji. Zato Te sada čujemo…
Oprosti opet.

Ti si uvijek isti, ali se mi mijenjamo.
Ti si uvijek svet, a mi to u ovim trenucima više spoznajemo.
Ti si svaki svoj postupak argumentirao silnom ljubavlju prema nama i onda kada to nismo ni mrvice zaslužili.
Ti si, Gospodine, tako predivan jer nam iznova daješ novu šansu.

Kao što naš dragi papa reče: “Ovo nije Božji sud, nego naša prosudba.”

Jesmo li dobro prosudili?

Ovo nije kraj!
Ovo je novi početak!

Daruj nam snage i strpljivosti u ovoj velikoj kušnji.
Neka ona silno zahvati naše duše, srca i živote, da budemo vidno preobraćeni po Tvojoj ljubavi koja će se vidjeti u našim djelima!

Da više ljubimo, volimo, OPRAŠTAMO, osuđujemo grijeh, a ne čovjeka, da više vidimo dobro u svijetu u koji si došao Ti kako bi nam dao život vječni.

Hvala Ti jer si učinio sve za nas!

Postao si čovjekom da bi nam ostavio primjer prave vjere i dao život vječni.
Hvala Ti jer ne odustaješ od svoga naroda koji Ti u ovim trenucima više nego ikada vapi za izbavljenjem.

Neka ova naša kalvarija doživi svoj Uskrs, Mojsijevu vjeru, Abrahamovu odanost i Marijinu strpljivost.

O, Gospodine, vapimo k Tebi!
Molimo Te da Te možemo čuti!
Ti si uvijek govorio, a to činiš i sada, samo smo sada NAPOKON doživjeli SUSRET!

Smiluj nam se po MILOSRĐU SVOME!

ISUSE, UZDAMO SE U TEBE!