Tražite najprije Kraljevstvo Božje i sve drugo će vam se nadodati!

Tražite najprije Kraljevstvo Božje i sve drugo će vam se nadodati!

Dugo nisam shvaćala značenje ove rečenice, još gore, nisam ni pokušavala, ali, Bog je pronašao put do mojega srca, pa mi je objasnio njezino značenje, na mojoj koži, na mome životu, na mojoj boli, mojim suzama! 
Pokazao je On! Ne zato što me ne voli, nego baš naprotiv, silno voli i ljubi da me spasio i sačuvao od mene i mojih želja!

Zamisli, netko te sačuva od tebe!

Netko tko zna unaprijed, što je najbolje za tebe! Tko drugi to može nego naš Stvoritelj?
Trebalo je proći sve faze duhovnog rasta, pa i onu kada se previše pažnje pridavalo zlu, od straha, spoznaje koliko postoji, pa do one u kojoj mislimo da nas Isus kažnjava, da nas ne voli, pa se pitamo je li uopće postoji.
Trebalo je to proći da bismo bili sigurni da nas Majka može pustiti iz ruku kako bismo naučili puzati u duhovnom svijetu.
Za korake treba vremena!
Trebalo je proći vrijeme u kojoj nam nije bio jasan smisao patnje i na nju smo gledali kao teret, a ne put za posvećenje, autocestu za Nebo!
Trebalo je proživjeti da bi se ispričalo!
Sada, sada to više nisu takva pitanja niti čežnja za odgovorima nego samo jedna riječ- ŽIVOT!
Život koji se događa dok mi pravimo planove za njega!
Život koji nam daje ono što je najbolje za nas, ali ne lažno i utješno nego istinito, što se osjeti u sreći koju nosimo sa sobom kada zagrlimo život. Bez traženja, a sa zahvalom! To je punina!

I zato, hvala Ti za moj život!
Hvala za sve ono što je dio mene, moje osobnosti, duhovnog, psihičkog, fizičkog i ono što mi se u tome ne sviđa, što me boli, što me lomi!
Hvala Ti za istinu kojom si mi progovorio!
Hvala Ti za lice koje si mi pokazao!
Hvala za govor koji je govorio duši mojoj!
Hvala za ono što me jako često guši, Ti se baš tu želiš proslaviti!
Hvala Ti za svaku osobu, s kojom je ljubav obostrana, utemeljena na Tvome zajedništvu!
Hvala za one koji su mi preteški i od kojih bi katkada pobjegla jer ih doživljavam kao teret, znam, oni su na moje posvećenje i izgradnju!
Hvala Ti za neostvarene želje jer si me kroz njih oslobodio robovanja svojoj volji, jer si me kroz njih oslobodio sreće koja je ovisila o tim istim željama!
Hvala Ti jer si pokazao koliko silno djeluješ preko ljudi, situacija, razgovor!
Hvala Ti za muke i boli, koje su me dovele do slobode duha!
Hvala Ti za svaku životnu situaciju u kojoj sam bila tvrdoglava, ne bih znala sve prepustiti Tebi!
Hvala za trenutke u kojima dotaknem dno, ne bih Ti drugačije srcem vapila!
Hvala Ti za svako razočarenje, naučio si me da je Tvoje utočište najsigurnije!
Hvala za ljubav kojom često ne znam ljubiti, da znam, ne bih znala da je Tvoja jedina istinita, neiskvarena, nepotrošiva!
Hvala Ti Bože za svako odustajanje, ne bih se naučila još jače boriti!

Hvala Ti jer si tu, živ i prisutan, jer svaki trenutak pokazuješ koliko si silan u mome životu i životu moje braće i sestre u Kristu!
Hvala Ti Bože, Ljubavi moja, hvala Ti na Tebi!

Moj život ima dva perioda – onaj do trenutka kada Te nisam poznavala i od trenutka kada sam Tebe upoznala!