Ti se ne umaraš čekati

Ti se ne umaraš čekati

Hajde jednom nećemo sutra, nego ćemo sada!

Kako nam život brzo prođe, a presporo odlučujemo i činimo stvari kojih smo svjesni da trebamo činiti sada!
Lakše nam je utapati se u analizama i strahovima, nego zakoračiti u nešto teže, a veće – u borbu sa samim sobom!

Sutra je već potencijalni dan, sada je jedino stvarnost i realnost!

Koliko toga smo ostavili za sutra?

Reći hvala?
Reći oprosti?
Moliti?
Govoriti istinu?
Početi iz početka?
Ustati odmah kada nam sat zazvoni?
Prešutjeti iako u nama gori?
Vjerovati iako se čini sve suprotno tome?
Dati priliku sebi ili osobi do sebe?
Ljubiti druge, a ne suditi ih?
Brinuti se za vlastiti život, a ne tuđi?
U san utonuti s molitvom na usnama i u srcu, a ne s društvenim mrežama u mislima i životu?

Evo, pitam samu sebe, koliko puta si ovaj put ostavila za sutra?

Oprosti mi, Bože, jer tako često izgledam kao najveći kockar, koji kocka svoje pružene prilike!

A Ti?
Ti se ne umaraš čekati…

O kako poseban si!