Tata, sretan rođendan!

Tata, sretan rođendan!

Svi naši snovi kreću od slike koju imamo o svome ocu, pa je asocijacija na oca najčešće slika nekoga junaka, koji nas brani od svega i sipa ljubav u posude našega srca.

On je uzor svim našim maštanjima, planovima, a njegov zagrljaj mjesto je gdje se osjećamo sigurno!
On je priča u kojoj svako srce djeteta razvija svoj pojam ljubavi, pa i onda kada možda nije po “mjeri” ili “pravilima” koja bi se prirodnim slijedom, podrazumijevala!

Očinska figura precrtana je bezbroj puta, na papirima dječjih maštanja, režirana, otpjevana, doživljena, proživljena.

On je “ono nešto”, Bogom darovano, kako bismo imali svoju sigurnu luku i u onim najnesigurnijim i njegovim i našim danima!

Otac bezuvjetno pruža ono što se od njega, često puta, nesvjesno očekuje. 

No, koliko molimo za svoje očeve? Muževe? Buduće muževe?

Njima je potrebna intervencija Neba preko naših molitava.
Oni mogu sve u Onome koji ih jača! 

Zato nas ne treba čuditi (iako često naš ljudski osjećaj prati svoj prirodni tijek) kada neki očevi ne znaju ili ne mogu pružiti ljubav! 

Istinska ljubav i primjer izmoli se od Boga, a ostalo je očinska ljudskost – On pruža koliko je i sam primio!

Oni koji nemaju roditelje, oni koji nemaju oca ili ga nikada nisu imali, precrtavaju na papir prazninu svoje duše koju može ispuniti jedino Bog!

Zato, ne odustajmo od svojih očeva! 
Oni su naš život, naša krv, naša povijest!

Po uzoru na sv. Josipa i Mariju budimo mi pravi očevi i majke! Sve drugo je lako!

P.S. Neka je sretan i blagoslovljen mome dragom ćaći ovaj šezdeset i neki!
Voli te ova tvoja brbljava Manćo!