Svjedočanstva žena u borbi za majčinstvo

Svjedočanstva žena u borbi za majčinstvo

Zašto sve ovo objavljujem?
Zašto ovoliko pričam o ovome?
Moram priznati da mi je ova tema među top 3 teme moje stranice. Uživam pisati o njoj. 

Svi mi kroz život nosimo svoje križeve, ali su sveti oni koji nas promjene i dovedu Kristu, koji u nama “slome” ego i puste klicu Božjeg duha.

Koja to onda punina bude… Zna tko doživi!

Uvjerena sam da dobre priče ne smiju ostati između četiri zida, a posebno one u kojima se očitovala snaga Božja.

Previše je crne kronike, kao i dobrih stvari, samo se o lošima lakše priča. Kao da se katkada bojimo dobra. Kao da se stidimo biti ono što jesmo, pa i javno.

Ova moja priča ima samo jednu namjenu – nesebično dijeliti ono što mi je besplatno darovano (nezasluženo) od Boga.
Osjećam se “dužna” dijeliti Božji dar, tj. očitovanje Božje kroz križ u kojem sam ja dobila more blagoslova.

Zašto da to ne dožive i drugi?!

Osobno mene motiviraju svjedočanstva i potiču na bolje, a znam da su i mnogo žena, koje bore istu borbu, a ne žele ili ne mogu o tome pričati, a žele čuti nešto što ih se direktno tiče.

Bog mi je nekim čudom usadio u srce da otvoreno pričam o tome i da me nije stid moga križa dok mnoge žene to, po ovoj fotografiji, vidim ohrabri. Realno, nismo prve ni zadnje da se borimo s ovom situacijom.
Svatko se s nečim bori.

Kao što postoje razna udruženja u kojima “isti” traže ili uživaju svoja prava, tako i mi žene, koje se borimo za majčinstvo, imamo potrebu osjetiti jedna drugu, jako često indirektno, samo jednim pogledom, osmijehom, pozdravom (iako se do jučer možda nismo ni znale), odjednom kao da postanemo jedno pričom koja ima isto ime.
Tada nas “upozna” naša situacija, nekako čudno zbliži, a da nismo ni svjesne. Zapravo, mali je grad. Sve se brzo sazna.

Nekima će ići na živce (razumijem ih), pa će biti i onih koji će reći: “Kao da samo ona nema djece!”, “Što ima cijelom svijetu pričati?”, “To je moja intima.”, usput, ovakva intima duše je blagoslov kada ju dijeliš… Međutim, ovdje se radi o nečem sasvim dubljem.
Ni o kukanju, ni o mišljenju da “moramo” biti majke, niti da smo nesretne ako o tome pričamo.
Baš naprotiv, sreća nije u onome što imaš i što može se opipati, nego u onome što se osjeća srcem!
Ovime, osobno ja, želim potaknuti druge žene, ohrabriti, razumjeti, dati do znanja da nisu same i da sve ovo ima dublju dimenziju.

Meni je samo jedna svrha – svjedočiti onu: “NISAM DOBIO NIŠTA ŠTO SAM ŽELIO, ALI SAM DOBIO SVE ŠTO MI TREBA!” To vidiš po plodu (punini) koju nosiš u srcu. Svjedok ti bude tvoj Bog.

I zapravo, što je na kraju poanta?
Vidjeti da možeš biti sretan i uživati u životu unatoč tomu što nisi dobio ono što si mislio da trebaš ili zaslužuješ, u ovom slučaju ono što ide prirodnim tijekom svake žene i svakog braka.

Vjerujte mi. Najveći uspjeh u životu mi je kad sam Njega upoznala! 
On je odgovoran za sve ovo prethodno navedeno! 

Kucajte i otvorit će se, tražite i naći ćete! 

To je naš Kralj! 
Hvala Mu i slava!
Amen!

A sada pročitajte ovo na fotografiji, tj. neka od svjedočanstava žena koje su mi se javile nakon što sam ja objavila svoje. 

Bog je stvarno čudo!
Je, brate mili, moćan. 

Sve se više zaljubljujem u Njega!