“Sve po redu” nije nužno biti po redu

“Sve po redu” nije nužno biti po redu

Molim vas, ne odustajte od svojih snova, želja i planova. Onih za koje imate osjećaj da pomjeraju vaše vlastite granice.

Molim vas, ne slušajte ljude koji u svome životu ništa ne čine, osim ispijanja kava i komentiranja tuđih života.

Molim vas, ne slušajte one koji vas ismijavaju kada vam se ne da od života učiniti nešto konkretno, a i onda kada od života učinite veliku priču. Svojom upornošću, borbom, ustrajnošću.

Molim vas, ne slušajte druge po kojima vam se, naime, treba život ravnati.

Vi imate svoje granice!

Ne moraš ti završiti fakultet u roku.
Ne moraš se odmah zaposliti.
Ne moraš se udati “na vrijeme” da te ne bi etiketirali kao “staru curu”.
Ne moraš odmah roditi da te ne bi etiketirali kao “neplodnu”.
Ne moraš odmah imati kuću, auto, da bi ti bilo “po redu”, što se kod nas kaže.
Ne moraš izgledati “posloženo” da bi to u stvarnosti i bio.

Izgled vara.
Kamuflaže lažu.
“Sve po redu” nije nužno biti po redu.

Molim te, nemoj vjerovati u ono što vidiš, nego u ono što OSJETIŠ!

Na Facebooku i Instagramu možemo imati najljepši osmijeh, a biti najnesretniji.
Možemo imati savršen ambijent u kojem boravimo, a u njemu biti sami.
Možemo imati odjeću po zadnjoj modi, a ne biti sretni u tome tijelu.
Možemo imati slavu, a ne imati mir.

Molim te, nemoj slušati svijet!

Slušaj sebe.
Slušaj i mozak, ali češće srce!

Molim te, nadilazi vlastite granice!

Jer, da mi je bilo po tom nekom “ljudskom redu”, ne bih sad pisala ove stihove i uživala u ovoj ljubavi prema slovima i ljudima.

Molim te, stavi šešir ako ti se nosi!
Oboji se u crveno ako ti se boji!
U sred restorana se prekrsti!
Iznenadi nekoga!
Zagrli prolaznika!

Učini nešto drugačije.

Budi unikat!
Svijetu dosta kopija!