Srce Isusovo, učini srce moje po srcu svome!

Srce Isusovo, učini srce moje po srcu svome!

U ovom vremenu milosti, kada se događaju velike promjene, obraćenja, znakovi, čudesa, ozdravljenja, Krist pokazuje da je prisutan po Duhu Svetom! 
Pokazuje da nas treba, svakoga pojedinačno, da mu je svako srce dragocjeno, bez obzira koliko lutalo ili nijekalo Krista!
Sasvim očito zapljuskuje valovima milosti i žive prisutnosti.
Suhe kosti se obnavljaju, srca od kamena postaju srca od mesa, izgubljene i nesretne duše postaju radosne jer su upoznale Krista.
Ljubav Božja dotiče srce čovjeka koje biva sretno unatoč teškoćama i Križevima koje prolazi.

Kada sam doživjela svoje “prvo” obraćenje, mislila sam da život s Kristom ide lagano, bez ikakvih problema i briga te da ću tada, bezbrižno, drugim ljudima svjedočiti Krista.
No, to nije tako, niti bi uopće imalo smisla da je.

Kroz težinu Križa, boli i poteškoća spoznajemo prisutnost Krista, kroz padove, rane i boli, a time postajemo suživljeni s Njegovom patnjom te ispunjeni u vlastitom životu.

Smiješno mi je bilo da netko kome je npr. život “Kalvarija” može biti sretan, ono nasmijan, da ti srce hoće iskočiti od radosti, kad ga sretneš.
Nije mi bilo jasno. Nije ni moglo biti jer nisam bila doživjela iskustvo živoga Boga.
Nije mi bio jasan odnos čovjek – Krist! 
Zašto kušnja, zašto patnja, zašto bol da bi na kraju bio Uskrs?
Zašto nepravda? 
Zašto mnogo toga lošega?
Zašto?

No, gdje bi naša duša bila da nije bilo poteškoća koje su nas dovele do obraćenja srca?!
Gdje bi svi naši odnosi i životne situacije bile?
Promašaj!

Blago onome koga Bog sačuva od njega i njegovih želja, jer nema veće i savršenije ljubavi za nas od Božje. Nema boljeg plana za nas od Božjega plana.
Eh, malovjerni! Reče nam Krist!
Kada biste imali vjere kao zrno gorušičino mogli biste brda premještati!

Sve je do nas! 
Hoćemo li otvoriti svoje srce Kristu ili nećemo.
Svi možemo primiti i svi možemo nositi u srcu ako vapimo Nebesima!

Jesmo li dovoljno ponizni?
Samo naše “ja”, naš debeli ego, može biti prepreka.

Ne dopustimo da pokraj nas prođu milosti i sve ono što nam Bog želi dati zbog osjećaja da nam je život “sređen”, da nam On ne treba, da su svi oni “malo više u vjeri” čudaci i fanatici, da treba sve isprobati, da treba “uživati u životu”…
Ne dopustimo da ne doživimo istinsku dubinu onih riječi – KAD JE BOG NA PRVOM MJESTU, ONDA JE SVE NA SVOME MJESTU!

Što će nam sve ako nemamo Krista?

Nema veće sreće od te, čovječe, goriti za Krista, svaki trenutak biti bolji, živjeti svoju vjeru, svjedočiti ljubav Božju!

Nema veće sreće od te kada znamo čiji smo i čije srce kuca u nama! 

Nema veće sreće od te kada se čovjek zaljubi u Krista!