Široki moj, zašto nas toliko boliš?

Široki moj, zašto nas toliko boliš?

Što ti je više?

Znaš li da nemamo snage onoliko koliko nas udaraš po srcu?

Čuješ li nas, živote?

Osjećaš li koliko patimo, dok se naš grad zavija u crno?

Ništa nam jasno nije!

Kako?

Zašto toliko mladih života, za tako kratko vremena otputovaše u Vječni dom?

Zašto samo sjećanja s bolnim jecajem?
Zašto tužni završetak ovih priča?
Zašto?

Kad ni jedna riječ ne preostaje, nego svijeća koja gori nad Širokim gradom, kao vječno sjećanje na ove teške dane i preminule živote!
Kada suze nemaju broja, ni pitanja odgovore, jedino molitva na usnama, kao snaga za dalje!
Kada sve zanijemi, a psalam kaže jedno – Da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom! Ps 23

Tko drugi na količinu ovolike boli?

Neka im je laka Hrvatska, Hercegovačka Zemlja, na kojoj pustiše svoje korijenje za neka bolja, buduća vremena!