Radost koja pokreće

Radost koja pokreće

Kad jednom netko uđe pod kožu više ne izlazi…

Kad jednom zavoliš dijete, više ne poznaješ površan svijet…
Oni su nešto duboko, radosno, ispunjujuće…

Kad se vratiš na izvor dječje radosti, koja je najiskrenija, podsjeti te kako je život prolazan i kako se bezveze trošimo na gluposti.

Meni se s njima život “produži” za nekoliko godina, al’ doslovno. Zato jer srce obuzme neka neopisiva energija, koja osposobi za sljedeće dane životnog hoda.

Zavoliš ih toliko da se pitaš – “Pa Bože, kako je voljeti svoje vlastito?!”
Ne možeš nikada biti tužan jer znaš da ti Bog daje snage nositi križ, svaki dan.

Dok ih grlim i ljubim, učim…
Moj križ meni postane blagoslov.
Jer da ga nije nikad ne bih znala što znači ova ljubav koja pokreće.
Ne bih znala do ove mjere.

Najbolje čovjek u boli spozna snagu ljubavi.

Oni su ta ista doza ljubavi svaki dan.
Oni su jedan dio moje predivne povijesti, ali i sadašnjosti, vjerujem i budućnosti, kako je Bog posloži.

Bogu hvala jer ste dio moga života!