Potres duše

Potres duše

Gledam te, curice, kako plačeš dok, vrlo vjerojatno, gledaš svoj prvi rođendanski kolač i neki tamo sok, sličan našoj coca coli.
Sva u emocijama ne možeš vjerovati što vidiš svojim nevinim očima.
Djevojčice draga, ti se raduješ svome rođendanu koji je ovoga puta “opipljiv”. Na nekom drugom mjestu mene boli glava jer mi je ovih dana dosta klime i hladno mi je. Čekala sam novu peć.
Ne znam jesam li ikada više suosjećala s onima koji se smrzavaju u svojim domovima i nemaju osnovno za život.
Mislim da nisam.
Baš kao ovaj tvoj rođendan.
Kako smo malo zahvalni za ono što imamo.
Tek kada izgubimo shvatimo što smo imali.
Previše želimo potpunije, novije, drugačije.
Malo nam je jedan kaput i jedan automobil.
Malo su nam tri obroka i sve što uz to u jednom danu pojedemo.
Malo nam je nekoliko pari obuće i nekoliko haljina. Naime, ofucale su se.
Malo nam je plaća koju primamo jer su nam apetiti veliki.
Malo nam je svega jer smo izgubili zahvalnost.

A zar na ovoj slici nije očita?

Nekada nam je potres jedini način da nas potakne na razmišljanje o životu.
Meni je ova slika potres duše da razmislim dublje o zahvalnosti u svome životu.