Pitaj dijete u sebi što mu je potrebno!

Pitaj dijete u sebi što mu je potrebno!

Mi rastemo u skladu s onim što se podrazumijeva u određenoj fazi života i na određen način.
Naša ljudskost s nekih dvadeset, trideset i pedeset ponaša se onako kako je poželjno za tu dob, a zapravo tako često dijete u toj ili tom, od trideset, četrdeset i pedeset, plače i boli ga.

Gradilo se i gradi na temeljima koja nisu dobro postavljena, ne zato što je to netko namjerno htio, nego zato jer nije znao drugačije.

Dijete izvan nas postaje zreo čovjek, a dijete u nama ostaje dijete, često ranjeno dijete, kojega boli ono što vanjština odraslog čovjeka ne može razumjeti.

Boli li te dijete u tebi?
Ne znaš kome se požaliti jer te stid?
Naime, odrastao si za to?

Nikada nisi odrastao za izreći svoju bol, ranu, poteškoću.
Nikada nisi premašio ono djetinje u sebi, koje te na koljenima moli da mu se vratiš, dadneš ono što nije dobilo kada je trebalo.

Možemo to činiti na različite načine.
Otvarajući se zidovima svoje sobe, bliskom prijatelju, osobi kojoj vjeruješ, pjesmama koje slušaš, tišinama koje te opkole, ali, najbolji Slušatelj je jedan i jedini, najbolji i neponovljivi, Isus!

Njemu možemo dati svaki dio sebe. Onaj djetinji i odrasli.
Možemo bježanjem od djeteta u sebi, ali kuda god odemo ono će opet biti s nama.

Zašto se uzalud umarati?

Dijete u nama treba nas, da mu se istinski posvetimo. Bit će nam jako zahvalno!

Dijete u nama želi biti izliječeno, zacijeljeno, utješeno, zagrljeno, poljubljeno, ohrabreno, dijete u nama želi učiniti sve ono što tada nije moglo, a željelo je i trebalo mu je.

Možda se tom djetetu sada plače tako jako i nešto ga tako silno boli…

Upitaj ga što je to točno!!!

Sve dok ga ignoriraš, nećeš biti sretan.

Ti si sada ono što je dijete u tebi napravilo ranije i možda te baš to paralizira da ideš naprijed.
Još imaš prilike popraviti!

Okreni se tom djetetu u sebi i pozovi Njega da ti pomogne.

Pokušaj!
Ja ću isto.

Drugačije smo raspeti između onoga što jesmo, a želimo biti, a to nije nimalo lako.