Ovdje sva priča staje…

Ovdje sva priča staje…

Klečiš ispred ruševina svete građevine, ali duša ti je izgrađenija više nego ikada.
Ne vidiš cjelinu zidina, ali osjetiš cjelinu vlastite nutrine.

Ubili su dom, ali nisu ubili Stvoritelja doma!
Ti to dobro znaš…

Tko zna kakve su ti misli, osjećaji i riječi ovoga trenutka pohodile srce?!

Tko zna koliko odgovora si dobio za ono što si ranije tražio, dok je Crkva bila netaknuta?!
Tko zna koji je san bio neodsanjan?!

Vjerojatno sada tvoje srce kuca drugačije…
Vjerojatno sada vapiš više nego ikada…
Vjerojatno sada vjeruješ u ono što ne vidiš, ali osjetiš…

Hod po nebeskim prostranstvima dogodio se ovoga trenutka, dok ti i On govorite tišinom u ruševinama koje ne vidiš zbog silne duhovne punine.

Ti si ovdje velik pred Bogom tko god da bio.

Naš pohod događa se dok naše životne ruševine sastavljaju naše “ja” s Božjim!

Sva priča tu staje!