Oslonjeni na informacije medija zaboravljamo na ljubav Boga Oca

Oslonjeni na informacije medija zaboravljamo na ljubav Boga Oca

Ne mogu se oteti dojmu o stanju s corona virusom i tome kako nam je vjera melena i površna.

Ovih dana ćemo pročitati razne komentare svećenika, laika i naroda o corona virusu.
Sve se to nekako svodi na isti zaključak različito nijansiran.

Bog je dao medicinu i doktore, dakako da ih trebamo slušati i pratiti njihove upute, no jedini koji ima posljednju riječ je On. Bog Otac, Sin i Duh Sveti od koga smo digli ruke u većini područja našega života, ali se svejedno čudimo kako dopušta ovoliko zlo!

Jesmo li se ikada zapitali tko je proizveo to zlo?

Naravno da smo mi, mi ljudi. Površni i lakovjerni, a plod nam je sve ovo što se iz dana u dan događa.

Bog nije otišao od nas nego smo mi otišli od Njega.
Ovo je čisti dokaz da nijedno područje života ovozemljskoga ne može funkcionirati bez Njega i ni u jednoj državi.

Svugdje je On isti i ima zadnju riječ!

Nije uzalud ona izreka da možemo kako hoćemo, ali ne možemo dokle hoćemo.

Razumljivo je da će se čovjek prepasti nečega što mu prijeti na različite načine, ipak smo samo ljudi, ali koliko nas nešto poduzima da se na pravi način zaštiti od zla?

Koliko smo krunica izmolili ovih dana dok raspravljamo o uzrocima i posljedicima corona virusa, kako istinitim tako i napuhanim?

Koliko puta smo se odlučili za neki korak koji će probuditi svijest među ljudima po uzoru na talijanskog svećenika koji je s Presvetim i Gospinim kipom kružio iznad grada u helikopteru kako bi blagoslovio svoj narod?

Vjerojatno nismo učinili nešto slično jer se bojimo da nas prozovu fanaticima.
Lakše je ostati u zoni komfora i misliti kako nas Bog kažnjava i kako je On kriv za sve te kako treba ovako, nego učiniti nešto pametno.

Normalno da treba. Nije Božje vodstvo naivno pa da će nam savjetovati molitvu bez razumnih djela, nego smo mi naivni.

Otkuda tolika panika?
Otkuda toliki strahovi?
Otkuda prognoze da je ovo smak svijeta?

Ma tko li zna osim Gospodina kad je posljednji dan?!

Možemo samo pretpostavljati da su sve ovo znakovi posljednjih vremena (čitaj ostvarivanje Biblije bez da znamo kada je kraj).

Jesmo li je ikada pročitali, a posebno poglavlje Otkrivenja?

Nije Bog ovo htio, mi smo ovo dozvali zbog vlastite oholosti!
Nije nam On uzalud postavio pitanje “Hoću li naći mrvicu vjere na zemlji kada ponovno dođem?”

Jednom je umro za nas, a mi ostali isti.
Teško nam je držati se zapovijedi, a kamoli nešto više.
Nije vrijeme krivo, krivi smo mi!
Mi krojimo vrijeme odnosno sadržaj u tom vremenu.

Svi vrhunci zla su zbog mlakosti ljudske duše i nevjere jer danas ništa nije grijeh. Danas je sve “in”.
Bog je postao kao bankomat. Navratimo po potrebi onda kad nas dobro muka pritisne.

Do tada Ga guramo od sebe jer nije “moderan”. Nema on Facebook i Instagram profile, ali ima najbolju lozinku svih vremena za druženje s Njim – MOLITVU!

Trebaju nam naša otvorena srca, a ne moda ludog svijeta koji svaki dan sve više tone u đavliju rupu koje se propuntala.

Do kad?

Što se treba dogoditi da se trznemo?

Treba li još jednom biti mučen, bičevan i raspet da bismo konačno povjerovali i postali vjernici djela?

Treba li nekim čudom ukloniti corona virus iz našeg naroda da bismo rekli da je čudesan Bog?

Treba li nam riješiti sve probleme da Ga prihvatimo kao Stvoritelja i Otkupitelja?

Treba li nebo pasti na zemlju da povjerujemo da je On zaista živi i prisutni Bog koji i danas ozdravlja i čini čudesa?

Treba li?

Koliko stoljeća treba proći da se ovaj pokvareni naraštaj obrati?
Ne jezikom nego srcem!

Jao nama mlakima srcem i životom!

Nije kriza zbog corona virusa nego zbog manjka vjere i ljubavi.
Nije corona virus neuništiv nego očigledno naša oholost i igranje Boga.
Nije corona virus kraj svijeta nego “samoubojstvo duše” koje svaki dan sve više činimo.

Imamo mi toliko problema današnjice osim corona virusa i tzv. izbjeglica.
Tužna je činjenica da je svo to zlo ljudskog srca na režiji sotone pušteno među sve nas da ubiju vjeru, Boga, ljudskost i sve ono dobro u čovjeku.

Ubi nas virus malodušnosti i mlakosti!
Ništa više nam ne treba.

Nego trznimo se i nastojmo promjenom srca “ublažiti” ono što se po Bibliji mora ostvariti.

Bože, izbavi nas od tjeskoba i svake nevjere!
Čisto nam srce stvori i duh obnovi u nama!