Oprosti…

Oprosti…

Oprosti kada nisam ono što zaslužuješ!

Oprosti kada nisam ono što i sama želim biti!

Oprosti kada previše mislim na sebe, a zaslužuješ prvo mjesto moga života!

Oprosti kada pružim površni dio srca, a zaslužuješ dubine!

Oprosti kada činim ono što ne voliš ili najmanje voliš!

Oprosti kada nesvjesno napravim ranu na duši, a želim biti melem tvojim bolima!

Oprosti kada nisam zahvalna za svu ljubav koju mi pružaš!

Oprosti kada sam glasna jezikom, a moje srce šapće zidovima!

Oprosti kada sam tako loša, sebična, subjektivna!

Oprosti za sve ono što u jednom danu zaboravim izreći, a trebam!

Oprosti svaki put kada zbog mene tvoje srce nije na mjestu!

Oprosti i onaj dio osobnosti koji se ni meni ne sviđa!

Oprosti onoliko puta koliko te ljubavlju pogledam. Katkada je to oprosti tako teško, kao da ga nosimo na leđima.

Oprosti svaki put tvrdoglavi ego. Ti zaslužuješ više od moga “ja”!

Oprosti, životni suputniče!

Oprosti jer tako malo izričemo oprosti, a previše puta dovedemo do toga da ga je potrebno izreći!

Koliko puta lako ili teško izričemo riječ “Oprosti”?

Oprosti!

Često tako teško izreći, a djeluje čudesno!

Usudi se!