Odbrojavanje

Odbrojavanje

Zadnji dan ove 2019 godine!!!

O tome kako godine brzo lete neću ni pričati.
Dovoljna činjenica je da su Božić, Uskrs i Gospojina u par dana. Kalendarski ne, ali brzinom našega življenja da!
Promijenio se način života koji je satkan od toliko sadržaja da jedva staje u 24 sata!

Prošla je!
Prebrzo, veselo ili tužno, prepuna uspona i padova, oduševljenja i razočarenja, smijeha i suza.

Prošla je prepuna života!

Da smo pisali dnevnik vidjeli bismo koliko nam se toga dogodilo.
Ne može drugačije.

Vrijeme je tu da donese sve i jednostavno prođe, a mi uzimamo što želimo.
Zapravo, prođemo mi.

No, kakvi smo bili u prethodnoj godini?

Koliko smo toga naučili?

Koliko smo postali bolje osobe?

Koliko smo puta izgovorili riječi “hvala” i “oprosti”?

Koliko smo puta nekoga zagrlili, umjesto osude razumjeli, umjesto ogovaranja pohvalili, umjesto kolutanja očima na onog tko nam najviše ide na živce, izmolili?

Koliko puta smo sebi ili drugome dali drugu šansu za novi početak?

Koliko puta smo u boli i križu prepoznali put obraćenja srca i života?

Koliko puta smo odlučili mijenjati sebe, a ne svijet oko sebe?

Koliko puta smo se naljutili na dobronamjernu kritiku jer imamo debel ego?

Koliko puta smo pričali o dobrim djelima i vjeri, a malo toga živili?

Koliko puta je netko plakao zbog nas?

Koliko puta smo nekome stavili etiketu bježeći od vlastitog života. Koliko?

Jesmo li pomaknuli s mjesta ili stagniramo očekujući neko “čudo” koje će nas učiniti drugačijom, zamišljenom osobom?

Nema uspjeha bez hoda, borbe, ustrajnosti i PADOVA!
Nema!
Ali, nema ni osobe kojoj Bog nije nagradio svaki trud, samo je pitanje jesmo li to prepoznali.
Uslišanje nije uvijek onako kako smo mi molili nego onako kako je bilo najbolje za nas.

Pitanje je vjerujemo li Onome koji definitivno zna najbolje?

Ja Mu baš vjerujem jer je od moga života napravio nešto što ne bih znala bolje od Njega, a savršeno je!

Nije poanta u tome koliko živimo i što imamo nego u tome koliko nam je toplo oko srca i koliko smo sretni kad nemamo ništa što smo mislili da nam treba!

Nije poanta “montirati” se lažno samome sebi i cijelom svijetu nego kleknuti na koljena i tražiti put prema sreći.

Na ovoj Zemlji nije cilj bol nego jako često bolom doći do VJEČNE sreće!

Onaj tko je upoznao Njega, upoznao je i smisao života!
Onaj tko ima smisao u životu, blagoslovljen je čovjek.

Zar nam je više od toga potrebno?

Ovu 2019. oprostite sebi ondje gdje znate da ste pogriješili, ali je i zagrlite najjače za sve ono dobro što ste učinili!!!

Ona je u svakom vašem bratu čovjeku i svakoj situaciji!

ZAHVALIMO jer imamo na čemu!

U novoj 2020. želim Vam više Njega, manje ega!😊
Tu sva priča staje! 

Živili!