Nisam sama – hvala Ti!

Nisam sama – hvala Ti!

Čovječe, kako je ovo moćan osjećaj – ne biti sam, a biti s nekim! 
Biti s onim koga voliš i tko te voli!

Pa ne može bolje od toga, u ovome svijetu masovnog uništavanja svetosti ljubavi i braka!

Vrpoljiti se dok pokušavaš zaspati, a onaj drugi te opomene da prestaneš više. 
Ukrasti dio prekrivača koji je za drugu stranu cijeli prekrivač.
Pričati u snu, škripati zubima, hrkati, dok čuješ ono – “Šuti više!”
Letjeti s kreveta u snu dok te druga strana spašava kao da je ratno stanje.
Ispričati cijelu jednu priču dok ne shvatiš da on/ona pored tebe ipak ne sluša nego je u dubokom snu.
Smijati se u sred Očenaša dok ga prekida san, a nastavlja točno ondje gdje se stalo.
Ljutiti se kad ti ukrade malo sna prije jutra ili poslije ponoći, jer je jedno ostalo spavati u kući.
U sred sna gurnuti ga/ju da pređe na svoju stranu, inače će se morati početi pregrađivati.

Smijati se, plakati, ljutiti, prepirati, voljeti, moliti, radovati se, nositi Križeve, grliti, skakati od sreće…
I sve to s nekim! 

Koje li radosti života – imati nekoga prije i poslije sna, prije i poslije tuge, prije i poslije boli, prije i poslije sreće, prije i poslije borbi, prije i poslije svega onoga što jesi i što s tom osobom možeš postati.

Pa, hvala Kralju kad imam tu privilegiju!