Netko se usudi voljeti

Netko se usudi voljeti

Voljeti “savršeno” može svatko, ali voljeti “realno” ne može svatko. Tko ovo drugo uspije zna što je prava ljubav.

Fantazije o ljubavi koje nudi današnji svijet samo su trenutno umirivanje tjelesnih strasti, a duša se i ne dotakne.

Kad gledaš dvoje ljudi možeš im u očima vidjeti je li im vezu ili brak vodi strast ili ljubav.
Onda čuješ da je zgodan, fin, ima para, kuću, dobar automobil, diplomu, radi kako mi želimo, da je sve točno onako kako je zamišljeno u glavi.
Ne mogu jedno drugome vidjeti roditelje ni nacrtane, mora on njoj napraviti sve kako je ona zamislila, itd…
Bolje rečeno da si u vezi s ukalupljenim muškarcem ili ženom s kojim ćeš upravljati i biti zaljubljen/a u zamišljenu sliku osobe.

Bolan, takva/takav ne postoji!
Gubiš vrijeme i zloupotrebljavaš riječ ljubav.
Onda dođemo do onoga: “Neka svijet vidi.”, a kako je u stvarnosti očigledno nije ni važno.
Nekada me bude strah od ovolikog lažnog sjaja po društvenim mrežama.
Dok gledaš rekao bi čovjek da smo u stoljeću bajki, a knjige vjenčanih se sve više prazne.
Ironija današnjice.

I o čemu mi onda pričamo?

Čovječe, pogledaj ovo dvoje ljudi.
Ovo se zove: ČISTA LJUBAV!
PRAVA LJUBAV! NEISKVARENA LJUBAV!
LJUBAV KOJA SEBE DAJE!
Zapravo “Agape ljubav” (ti, Bog, ja).
Nema dalje.
Na ovoj slici vidi se ljubav koja je življena, opipljiva, stvarna, realna.

Na ovoj slici vidi se, čuje i osjeća ona duboka: “U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga!”
Na ovoj slici je život.
Ono što pokreće čovjeka da vjeruje u ljubav, da vjeruje u Nebo.

Od ovoga nema dalje.
Nema svetije.
Nema blagoslovljenije.
Nema mirnije.
Nema sretnije.

Kako će i biti?
Pa oni s križem koračaju korak uz korak, ruku uz ruku, srce uz srce.
Njoj ne smeta njegov fizički tzv. “nedostatak” jer i ona ima neke druge, koji nisu vidljivi, a možda su “teži” nego njegov koji se vidi.
Na kraju krajeva nije ni bitno tko ima veći “nedostatak” ili nema nego koliko su spremni prihvatiti jedno drugo u svim tim “nedostacima”?!

Po količini prihvaćanja vidi se kolika je razina ljubavi!

Lako je prihvatiti nešto dobro, lijepo, naime lagano za život, ali nije lako prihvatiti ono što je dobilo etiketu, a trebalo biti prihvaćeno jer je bolje od najboljeg i ljepše od najljepšeg, laganije od najlaganijeg.

A znate zašto?

Zato što se s nesavršenim uvijek savršenije vidi!
Zato što se s nesavršenim već na početku zna na čemu si.
Zato što se s nesavršenim već na početku učimo realnosti i životu.

Ako si to uspio, blago ti se!
Sretniji si više nego što možeš zamisliti.

A to isto uspjeti mogu samo veliki ljudi.
To mogu samo oni koji “umiru” sebi za drugoga s kojim su odlučili provesti život.

Onaj tko te voli ne procjenjuje te, nego te prihvaća i pomaže mijenjati se i spremati s tobom za Vječnost!