Nego, tko će težim putem…

Nego, tko će težim putem…

I dok ne budemo kao djeca, nećemo ući u Kraljevstvo Nebesko!
Doslovno je tako!

Svi se mi okrenemo Bogu i molitvi (kako se kod nas kaže) kad dobro zagusti, kada neka situacija više nije u našoj moći, nego u Nečijoj gore.
Zapravo u našoj nikada nije ni bila, samo što to nismo mogli vidjeti od svih uživanja koje nam je ponudio komotan život.

To smo mi ljudi!
Prevrtljivi, nestalni, sumnjičavi, koristoljubivi, lažni, uvredljivi, slabi, grešni, ljuti, ogorčeni, nevjerni, nesigurni, inatljivi, prgavi, osuđivački i kritički nastrojeni…više prema drugima, a prema sebi?

Sve pakiramo, sve uljepšavamo, sve opravdavamo. Zašto?

Jer nam se u suprotnom ruši ljudski ego, koji nema uporište u Kristu, životom, a ne jezikom!

No, On to ništa ne zamjera, niti osuđuje, niti kažnjava, niti se ljuti!
On samo želi da se pogledamo oči i postanemo iskreni prema sebi i ljudima oko sebe.
Jer, svijetu dosta kamuflaža i lažnog sjaja s društvenih mreža.

Između četiri zida je obični, krhki, lomljivi čovjek!

Dok brojimo uspjehe, diplome, novce, aute, postignuća, zaboravljamo poniznost kojom sve to možemo održati.

Ako vidimo drugoga do sebe i prepoznajemo njegove potrebe, želimo mu pomoći, ako bar mrvicu od toga živimo, imamo nešto zajedničko sa srcem djeteta!

Umore oni, naljute, ali nitko kao oni ne napuni srce totalno, do srži!!!
Rezerva više ne blinka u dubinama naših duša!

Zaboravljamo mi zbog čega i za koga živimo!

Zaboravljamo mi da Bog nema ništa protiv ovoga svijeta i svjetovnog, baš naprotiv, po ovome ćemo doći do vječnosti. On ima protiv našega načina KAKO SE ODNOSIMO PREMA TOME što imamo i živimo na Zemlji.

Ovome djetetu srce je na Nebu, iako ga vidimo tijelom na Zemlji!
Samo zato što je iskreno i pošteno, bez obzira na zaprljane primjere koji su mu svaki dan pred očima!
U njemu je iskonski, usađen, Božji gen, onaj koji SPAŠAVA čovječanstvo!

Samo pogledaj srcem!!!

Možemo i mi, čovječe! Dašta nego možemo!

Nego, tko će težim putem…

Jelde?