Nedostajete nam!

Nedostajete nam!

Kuc, kuc…
Čujete li nas danas?
Vidite li nas?

Srljamo sa cvijećem i svijećama na vaše grobove, a nedostajanja su puno teža od ovog što možemo opipati rukama…

Vama taj cvijet i svijeća ništa ne znače, ali je sva ljubav koju ste primili ili niste, za vrijeme vašega života.

Vidite li koliko nas bolite? Nema vas više, da vas zagrlimo, poljubimo, kažemo da vas volimo ili vas jednostavno posjetimo kad nam padne na pamet…

Sjećam se i onih razloga zbog kojih su me moji did i baba htjeli u svojoj blizini – Očistio ti je dida šipke, možeš doći!, ili Mogla si mi samo malo dnevni usisati, ne moraš cilu kuću! 
Sjećam se i onih poziva na telefon i pitanja, od kojih me tada boljela glava, “Boli li te, jesi pojela, ima li išta za posao, nemoj se ti sekirat, bit će dice, imaš li para, nemoj ti samo bosa odat”
Sjećam se ja i onog: “Ooo tko je meni došooo, kako si me obradovala!”
Sjećam se…

Baš mi nedostaju te riječi, priče, geste, a tada mi je katkada bilo naporno slušati, a da ni zamisliti nisam mogla da će mi baš te iste riječi danas nedostajati.

Što je moja mama jednom rekla: “Otkad moje mame nema, sad me to više nitko ne pita!”

Koliko god godina imali, koliko god živjeli, nedostajete ovim ovdje životima…

Ovo su priče sa sretnim krajem, ali bole one tragične, iznenadne, u patnji iščekivane, smrti, baš one na kojima rana danas ječi, nariče, od boli.

Sad mi reci, tko ti može vratiti onoga tko ti najviše nedostaje?

Tko ti može smiriti bol i ublažiti ove emocije koje vape za kapljicom tvoje blizine, sestro, brate, mužu, suprugo, djevojko, dečko, sine, kćeri, majko, oče…
Tko ti može obrisati suze i utihnuti jecaje?
Tko ti može objasniti tzv. sudbinu?
Tko ti može objasniti osjećaj u kojem si siguran da ćete se opet sresti, ali ti nije jasno zašto su morali na taj način otići i tako prebrzo?
Tko ti može izbrojiti neprospavane noći, isplakane suze, postavljena pitanja?

Tko?

Hej, Ti, gore u Nebesima!
Čuješ li?
Vidiš li?
Osjećaš li?

Mi danas molimo, nosimo cvijeće i svjeće, a vi, što vi radite?
Znamo da vam je tu ljepše, ali ne znamo zašto ste požurili u život bez kraja.
Nama ovaj ovdje brzo ukrade mir, ali smo ga željni.
Ej, željni! Kao što smo i vas gore, čuvari naši!

Zagrlite nas jačinom sebe i bit će nam dovoljno…
Bit će nam jasno da ste tu!