Našem čoviku u tuđem svitu

Našem čoviku u tuđem svitu

Kako ti je?
Boli li te duša od nostalgije za ovim Hercegovačkim krajem?

Iskrade li se suza prije sna, dok svima pričaš da se nikada ne bi vratio?
Je li ikada poželiš našeg čovika, da skupa popijete kavu, po dobrom starom običaju?
Miriše li priroda i zrak barem malo kao ovaj ovdje?

Čovječe u tuđem svitu, želim ti nešto reći!

Bravo za tebe jer si hrabar borac za svoju ženu i dite, pa si otišao zaraditi kruh u tuđi svit. Ne može i ne zna svatko izboriti se ovdje.

Samo jedno te molim, nemoj se odreći svoga Boga, tamo gdje Mu je najteže vjerovati, zbog poreza ili navodne staromodnosti. Njemu je sigurno bilo lakše ne biti razapet na Križ za tebe i za mene, ali je to učinio zbog čiste LJUBAVI!
Nemoj zaboraviti svoju obitelj, svoju Hercegovinu, svoj jezik.
Nemoj zaboraviti gdje si zaradio gene kamene!

Dođi koliko više puta možeš. Neka ti se ne izbrišu tragovi kojima si hodao, trešnje i smokve po kojima si se penjao.

Molim te nauči svoga sina što znači biti Hercegovac, što znači voljeti svoju Domovinu, moju i tvoju Hrvatsku!

Dok si tu, na radnom mjestu, zarađuješ dobro ili ne tako dobro, sjeti se vremena u kojem još nisi razmišljao o odlasku, sjeti se onog znoja i žuljeva koje si zaradio dok si se borio, na ovome tlu, svome sinu ili kćeri, za one omiljene orginal tene, koje je je, pored svih drugih stvari, nametnuo zapadnjački stanadard, a mi prihvatili.

Kada piješ kavu ili si na večeri s pravim prijateljima ili ljudima s kojima samo popunjaš svoje vrijeme, sjeti se našeg čovika koji će na sred ulice skočiti da ti pomogne, na samo jedan pokret koji bi upućivao da ti nije dobro.

Molim te nemoj samo reći da su zli, jer dobra i loša svita ima svugdje, ali, srce Hercegovca…Zna Bog koliko “umire” za drugim!

Kada svoj novac stavljaš na banku ili još uvijek “krpaš” kraj s krajem, sjeti se naših običaja, “svi za jednog, jedan za sve”, koji se izrodio iz bjede, koja je potaknula čovika na pomoć drugome.
Sjeti se kako svi u isto vrijeme “ludimo” jer se gušimo u tim istim običajima.
Bolan, ne možemo koliko ne možemo, ali, ne zna srce Hercegovca, nego zaprit cilim životom i cilim džepom.
Ludo vjerojatno je, ali mi u “ludilu” neshvatljivo uživamo!

Kada svome sinu ili kćeri daješ savjete, sjeti se iskonskog dobra i zamišljene slike, koju je Bog imao za nas, koju si živio na ovom kamenu i kršu, po Božjim zapovijedima, moralnim standardima (koliko toliko) i reci im da je fora ne biti “in”. Znam da ćeš im biti smiješan, jer oni ne znaju za drugačije, ali, ti im govori, možda sjeme padne na plodno tlo!

Kada su blagdani i možda si sam ili samo s nekim članovima obitelji, ako imaš mogućnosti dođi, dođi da nazdravimo crnim vinom, uz tople uštipke i hercegovački pršut.

Kada ti počmu pričati da je bolje otići nego ostati, nemoj sve staviti u isti koš i potvrditi!
Nije svačija životna situacija ista, a niti životni put, koji je odveo u tuđinu ili ostavio na svome tlu.

Kada pomisliš slabostima dati da zavladauju, tu gdje je sve moderno, sjeti se dida i babe koji su ti umrli za tlo na kojem si odrastao!

Kada ti se učini da ovdje nema ništa dobra, proguglaj Lourd, Fatimu, Međugorje!
Ej, Gospa je od tri svetišta na svijetu, izabrala baš Međugorje. Baš tu je htjela spustiti milost, stati svojim svetim nogama!
Da ništa drugo nema dobro, a ima, zar nam veće dobro treba?

Teško je ovdje živjeti zbog jedne stvari – ugrožene egzistencije ljudi, koja je ujedno i jako važna, dok nam se sve drugo posrećilo, a to što nam se posrećilo – netko je na krvi stekao, a taj netko je tvoj i moj predak!

Ne znam. Nije lako nigdje, pa ni ovdje. Ali, zar postoji savršenstvo?

Ne da smo nešto bolji od drugih, ali imamo “ono nešto” (objektivna sam, majke mi)

Mi imamo Boga i srce!

Ostalo će nam se nadodati, samo s Njime više surađivati!

Čovječe u tuđini, srcem budi u Hercegovini, ili na drugom kraju, iz kojega si otišao, a kad si već u tuđini, tijelo svakako mora.

P. S. Možeš ti nasloniti glavu kao i Vrsaljko, na zastavu (a znam da mu je i srce naslonjeno isto tako), ali ti nasloni glavu i srce na Križ, koji te čovječe, otkupio!