Mater je jedna i jedina

Mater je jedna i jedina

Nema toga zakona koji majci može ukrasti majčinstvo, osjećaje, ljubav.

Naše nije suditi o nečijem odnosu prema majčinstvu jer svaka majka voli svoje dijete, unatoč svemu onome što je majka kao žena sada ili je nekada bila.

Nema te osobe na svijetu koja može umanjiti ljubav majke prema djetetu ili reći da svoje dijete ne voli jer mi smatramo da ne voli.

Ne voli svatko na isti način.
Na kraju krajeva nije svačija mentalna i duhovna dimenzija ista.
Suludo je usuđivati se nekoj ženi reći da nije majka.

Ne kažem da nema djela po kojima možemo zaključiti da nekoj majci nisu dobri postupci, ali nemamo pravo reći da dijete ne voli.

Kako netko može pružiti nešto, a ni sam to isto ne posjeduje?
Nije uvijek sve crno bijelo.
One nijanse između crnog i bijelog ne vidimo, a one su nutarnje borbe koje neke osobe vode u sebi i između četiri zida.

Što vidite na ovoj slici?
Dijete nasmijano i sretno, a ne zna koje mu majka borbe vodi da ga zaštiti.
Dijete ne vidi vatrene strijele u majčinim leđima dok je herojski zaštitila njegova.
Ne sluti da su mogle biti i u njegovim leđima da majka nije bila žena koja “umire” sebi.

Mater i ćaća isto vole, ali ta vrsta ljubavi koju majka ima ćaći nije usađena u gen.
Ne zato što je manje vrijedan, ne zato što manje voli, ne zato što manje može nego zato što mu nije darovano znati kakav je osjećaj osjetiti još jedno srce pod srcem svojim.

Za mene je velik razlog posebne majčinske ljubavi činjenica koja nam govori o našem dolasku na svijet.
Prvo si dio nje, a onda dio njezina tijela (tebe) “odvoje” od nje i postane novi život koji smo ja i ti.

Nema toga suda ni čovjeka koji majci može ukrasti ono što joj životom pripada.

Nepravda koja se ne ispravi na zemlji ispravit će se ondje gdje će nam svejedno svima biti suđeno.

Samo treba dočekati.

Do tada, majko, neka te drži ona snažna: “Netko gore vidi sve!”