Kina s vjerom u Krista

Kina s vjerom u Krista

Ovako u Kini izgleda kada vjeruješ u Krista!

Kod nas se još uvijek ne događaju fizička mučenja, ali jesu neke druge stvari.

Duhovna i psihička trpljenja radi Krista.
Od najmanjih sitnica pa do krupnica.

Ako malo otvorenije pričaš o svojoj vjeri i javno ju izlažeš budi siguran da ćeš biti na “tapeti”, ismijan, ogovaran, odbacivan, suđen i sve ono što ide s tim.
Puno područja tvoga života će trpjeti, ali ako to trpljenje sjediniš s Njegovim ono postaje blagoslov.

Danas prakticiranje vjere nazivamo fanatizam, pretjerivanje, “ona pukla”, glumi…
Stalno si pod povećalom i od tebe se očekuje da sve učiniš savršeno jer si naime “veliki vjernik”.

Ako pogriješiš pitaju se o dubini i količini tvoje vjere i izruguju te jer češće ideš na svetu misu, a napravio si tu i tu grešku i tome slično.
Čitav popis različitih naziva i reakcija od strane onih koji misle drugačije.

Tako sve potraje dok te osobe ili neke druge ne dožive to isto pa shvate poantu ljubavi za Krista, shvate da ti nisi bolji ni drugačiji od onih koji to ne čine nego samo onaj koji je dotaknut silinom Božje ljubavi i želi je živjeti što više onako kako Gospodin hoće.

Zapravo, što smo bliže Gospodinu još smo više kušani i veće napasti prolazimo.

Kada bismo bili savršeni onda nam Bog ne bi ni trebao!

Onaj koji traži Boga svjestan je da ne može sam, ne zato što je po prirodi nesposoban, nego zato što ne može bez Izvora koji ga je stvorio.
I tu sva priča staje!

Svi križevi, problemi i poteškoće postoje kao i prije nego što čovjek doživi Krista samo što ih s Kristom lakše nosi i podnosi.
Biva ozdravljen, oslobođen i dotaknut Božjom silinom.

Ona se nije branila.
Odlučila je umrijeti za Njega i na nebesima dočekati svoju nagradu.

Koliko smo mi spremni ne pravdati se i ne braniti nego hrabro svjedočiti svoju vjeru u sitnicama svoga života?

Koliko smo spremni uživati svoju nesavršenost i ne zamjerati ljudima koji nam iznova sude jer javno govorimo o Kristu?

Koliko smo spremni “udariti” životom na istinu polazeći najprije od sebe?

Koliko?

Tu se vidi naša vjera.
Sve manje od toga je mrvica!