Kada smo svoji?

Kada smo svoji?

Kada nas istinski ne brine što će netko reći, kada možemo otvoreno reći istinu, kada vidimo svoje mane, ali i onoga tko nam ih stalno nabija na nos (što nije razlog za mrziti ga), nastojmo se sa sobom izboriti za pozitivne osjećaje prema njemu/njoj.

Znate kada nas svijet neće voljeti?
Kada govorimo istinu i kada se izdvojimo iz mase tako što želimo biti drugačiji, ali djelima!

Znate kada ćemo biti čudaci i fanatici?
Kada radimo dobre stvari. No, ljudi će i tada imati što reći. Ako ne, onda će se dotaknuti naše grešnosti, koju i sami posjeduju.

Znate kada će svijet biti protiv nas?
Kada mi budemo suprotno od svijeta, u smislu stvari na koje ljudi ne plješću, a On da!

Znate kada će nas ismijavati?
Kada radimo štogod korisno i za nebo.

Znate kada će nam se tražiti “dlaka u jajetu”?
Onda kada se jako dobro trudimo! Pazi ovo – Uvijek može bolje, nemoj se dati zavarati!

Znate kada ćemo biti svoji?
Kada sve oko nas misli drugačije, a mi držimo svoj stav.
Ali, to ne znači da si/smo uvijek u pravu. Samo da držimo svoj stav. No, i stavovi se mijenjaju i trebaju se mijenjati.

Dopusti sebi da pogriješiš, ali u svome stavu, a ne tuđem. Previše je laži u koje se ljudi maskiraju kako bi sami sebe zavarali.
Traži od sebe i drugih oprost, svojim stavom, a ne tuđim.

Nema mi ništa gore kad ga netko nema, ne zato što ne može nego zato što ne želi jer neće imati publike!

Ovaj čovjek pred publikom umire zbog svoga stava!
Hvala ti, ljudino, na uzoru vjere i borbe!