Kad prije proleti?

Kad prije proleti?

Još jedna godina Devetnica i dolazaka na mjesto našega počeka i kraja, u srce našeg voljenoga Širokog Brijega!

Ono neopisivo dobro – svake godine isti osjećaj, isti miris, ista radost, kojom uživamo Gospinu prisutnost!

I večeras mi se, onom istom energijom srca radovalo cijelo biće, dok sam dolazila na Brijeg, slušala Sv. Misu i odlazila s Brijega.

Čovjek ima osjećaj kao da vrijeme stane i da će vječno trajati!

Prizori hodočasnika koji hrle Gospi u zagrljaj, puno crkveno dvorište naroda, željnog radosne vijesti, redovi za Sakramenat Sv. Ispovijedi prepuni, pjesme i molitve u srcima svakoga pojedinca, dok se otkrivaju talenti, kojima se doprinosi Oltaru Gospodnjemu, bogatih propovijedi, koje bude uspavane i klonule duše, razigrane djece, koja nam daju lekciju o kojoj je Gospodin davno održao govor, radosna lica i pogledi mnoštva koji se šire Kristovim mirom, završna, dugogodišnja zavjetna molitva našoj Gospi. Kad je molimo, poseban osjećaj obuzme srce i podsjeća na one djetinje godine i dolaske na ovaj isti Brijeg, tu predivnu skamenjenu vječnost i potvrđuje njezinu vrijednost i važnost do groba!

Bliski susreti nakon Sv. Mise, podsjećaju na vremena naših baka, kada se družilo i voljelo srcem i životom!
Ma, nešto što se riječima opisati ne može, nego samo doživjeti i proživjeti!

Onaj tko je napustio ovaj naš Brijeg zna što znači biti na Brijegu!

Tisuću puta ću reći i znam da nije pretjerivanje – ovo nigdje nema!

Disati ovaj kolovoz koji miriše na Raj, Gospu, ozdravljenje, oprost, novu priliku!

Ima ovdje i mode, razonode, ali, u svakom srcu, sigurna sam, mora biti malo radosti kada stane na ovo svetačko tlo, natopljeno krvlju naših svećenika.

Hvala ti Majčice, jer nas iznova okupljaš na Tvome mjestu u velikoj ljubavi!

Nakon Međugorja pružaš ruke do Širokog!

Hvala Ti!

Čuvaj nas i blagoslivljaj sve ove dane, da ne izgubimo svrhu dolaska te da ostanemo vjerni ovom mjestu, promjenom vlastitoga života!