Izađi iz svijeta kamuflaža i ogoli se pred Njim

Izađi iz svijeta kamuflaža i ogoli se pred Njim

Fotošopirana “stvarnost” ili ovo?

Meni je ovo vrh! 
Ja padam pred ovim!
Slaba sam na ovakve stvari!

Gledam u ovo i učini mi se da je ovozemaljski život “idealno” mjesto, a zapravo se sjetim da i oni kleče zbog jedinog Idealnog razloga – Gospodina, raspetoga na Križu!

I tu sve priče i filozofije staju!

Oni su na najsigurnijem mjestu na svijetu, a ostalo će se dogoditi ili neće, svejedno su, sigurna sam, sretni!

Gledam njih, a onda ove fotošopirane slike na društvenim mrežama, onoga što postoji samo u bajci i nema veze sa stvarnošću, ali nas toliko sve to otupljuje da počinjemo vjerovati da je uistinu sve to tako, da se živi, osjeća, oblači, putuje, jede bez prestanka, ali sve u savršenim izdanjima. 
Gledam i iznova se čudim što smo sve dopustili!

Pa zamislite koliko se svi potrudimo staviti sliku koja nam je najljepša, naime najsavršenijega trenutka, toliko da se često modira, hrani, putuje, smije, samo da bi se uslikalo i ostvarilo svoju svrhu – da se drugi dive ili zavide, ili nešto treće, opet ne zbog nas… Iako to teško priznajemo!
Moda nam je nametnula da činimo nešto što nema veze sa stvarnošću i razboritim životom.

Zar će itko objaviti sliku padanja sa skija umjesto najbolje namještene na tim istim skijama, dok na njima jedino zanosno stoji, a pojma nema o skijanju?
Zar će itko objaviti sliku kako strahuje zaplivati dalje od plićaka umjesto one sa istreniranom pozom s beach party-a?
Zar će itko objaviti jutarnju sliku buđenja umjesto one sa svježom frizurom i šminkom?

Dok se živjelo za sadašnji trenutak bilo se sretnije, rasterećenije, s izrađenim slikama u rukama, budeći stare, proživljene uspomene!

I onda žena vidi uspjeh u broju najbolje odabranih slika i isto tako objavljenih?!
I onda se počne živjeti za virtualni svijet i ono što će muškarac doživjeti dok ženu promatra u virtualnom svijetu!

Čemu?
Čemu kada je u stvarnosti najčešće nešto stoto. 
Pa se čudimo otkuda tolika odustajanja od braka i veza!

Živimo nerealan život, nametnuti i fotošopirani, a zaboravljamo disati kako Bog zapovijeda.
Zaboravljamo izaći iz svijeta kamuflaža i ogoliti se pred Njim, u tišini svoga srca, svoga doma, u tišini Oltara, na kojem prebiva Vječna Svjetlost. Zaboravljamo isto ovako kleknuti sa svojom obitelji i otpustiti podijeljenosti, zbog današnje tehnologije koja nam je ukrala privatnost, stvarnost, istinsko uživanje i radost, pravu ljubav, vjeru i poštovanje!

Srljamo negdje i za nešto, a zaboravljamo da je sve tu, na jednom mjestu – u Domu Božjem i domu naše obitelji!

Bože, blagoslovi ovaj naraštaj, koji propada u neznanju, a još gore u znanju!