Imaš li ulaznicu za dječje srce?

Imaš li ulaznicu za dječje srce?

Nisam majka, ali Bog se pobrine na jedan način sve to “nadoknaditi”.

Okruži te predivnim, malim, nježnim, živahnim stvorovima, da te nauče najveću lekciju LJUBAVI I STRPLJENJA!

Zar ti treba više išta od toga?
Za život, za posao koji radiš ili djecu koju ti je Bog dao?
Ne treba!

Kada shvatiš da je s njima svaki trenutak proživljen čitavim bićem, doslovno, sve i da tako nećeš, oni te trebaju, ti im se daješ.
Ali, čovječe, i dobivaš. Više nego što možeš zamisliti.

Osjećaš se ispunjeniji, staloženiji, smireniji, radosniji…

Osjećaš da imaš čitav svijet u njima, zapravo i imaš, jer dišu, jer vole, jer ljube, iskreno, pošteno, neiskvareno, najsrčanije što postoji.

Trudiš se biti im uzor, učiš ih ispravnom ponašanju, životu, al’ zapravo, oni tebe nauče još više.
Nauče te kako se živi sadašnji trenutak – SRCEM, DO KRAJA, kao da je posljednji, taman da je najteže i da “gori”.

Imaju oni “ono nešto”, ono “sveto” u sebi, što te tjera na suzu, osmijeh, životnu lekciju.

Imam osjećaj da su oni izravan, direktan kontakt s Nebom.

U isto vrijeme te možda umore, možda i razljute, nasmiju i razvesele.
U njih je sve na emociji. Zato i jesu posebni.

Emocija kad “zažulja” podijeliš je, pa postane priča, pa život, pa obraćenje…

Ta djeca imaju rudnik neistraženog blaga u sebi i nikada ne znaš koliko zlata imaju.

Nikada do kraja ne znaš sve, niti možeš znati, no, jedno uvijek možeš – VOLJETI, LJUBITI, GRLITI!

Njima ništa drugo i ne treba.
Njima je sve to ulaznica za naše srce.

Je li ti imaš svoju?