Igraj moja Hrvatska, srce mi gori!

Igraj moja Hrvatska, srce mi gori!

Gorilo je i prošle godine dok sam pod stolom molila krunicu i vrištala po parku kao kakvo muško, tako da me strah bilo da će hitna intervenirati.

Tko će ako neće naša Hrvatska?
Ne volim širiti nikakvu radost ili, još gore, mržnju na nacionalističkoj osnovi, al’ Hrvatska je nešto posebno!
Kao zrno graška na karti, a uspjesima velika poput Amerike.
Što ti je hrvatsko srce!

Ono kad ti proradi neopisiva potreba za borbom do zadnjeg daha, tolika da te održi na ljestvici ogromnih uspjeha baš zato što imaš srce vatreno.

Dok ih gledam, srce mi gori, ono neopisivo – crven, bijel, plav.
Prišaltamo iz ljutnje (kad gube) u radost (kad vode) zgodno, ali u dubini ljubav pobjedi.

Čudna smo mi sorta.
Svašta smo si često, ali jedno je uvijek sigurno – srce vatreno vuče naprijed.

Prošli smo svašta, pokolebali se nismo.
I sad nas ubijaju, ali srce ubiti ne mogu.

Živi jedno ime dok kuca srce onoga koji se boriti zna.

Dok vas gledam ponosna sam što imamo isto ime, ponosna što sam rasla na ovom kamenu i kršu.
Džaba sve…
Korijen se proširio daleko.

Ta ne može drugačije kad je sveto sjeme! 

Volim te, moja zemljo!