Hvala…

Hvala…

Večeraš sam Te onako iz “čista mira” prepoznala u njemu.
Nisam razmišljala o nečemu sličnom tome.
Jednostavno, dogodilo se.

Navirale su one riječi “Gladan bijah i nahraniste me, žedan bijah i napojiste me, gol bijah i obukoste me, bez doma i primiste me…”
Postadoh svjesna težine tih riječi koje su “kucale” u tom čovjeku.

Pomalo velika bunda bila je možda nečija jedina, ali ju je odlučio tebi dati, tebi kojem život nije bio nimalo lak.
Tvoja skrušenost i poniznost doticale su ovu dušu.
Pričale mi priču o velikim tajnama koje se rijetko čuju.
Ugledah mrvicu raja u tvome pogledu.

U tebi, čovječe, koji nemaš ništa, ali imaš sve. Imaš dušu koja čezne Bogu. Sve drugo će ti se nadodati.

Hvala ti jer sam kroz tebe, barem na kratko, osjetila Njega!