Herojima Vukovara

Herojima Vukovara

Koliko ih se nije vratilo još jednom zagrliti ženu svoga života…

Otputovao obraniti domovinu, ali svoje tijelo obranio nije! Duša je otišla ravno Bogu!

Otišao podmetnuti leđa i srce za slobodu svoga naroda, cijelim životom vodio bitku za obranu hrvatskog tla!

Sve razumiješ kad odrasteš. Zašto, kako i gdje?!

Pitanja koja su dobila točan odgovor, nakon svih godina patnje.
Samo zato što je to pitanje imalo put do odgovora isti kao On!
I neka je!
“Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo Nebesko!”

Nisu imali slobodu, ali su se naučili boriti!

Nisu imali mir, ali su naučili graditi ga!

Nisu imali dovoljno opremljenu vojsku, ali su imali srce!

Nisu imali veliku količinu oružja, ali su imali veliku količinu vjere!

Nisu imali garanciju da će se vratiti, ali su se herojski borili!

Nisu imali vremena ostati s obitelji, ali su ostali u srcima domovine i povijesti hrvatskog naroda!

Nisu imali cilj napasti nego obraniti!

Nisu imali završene snove, ali su završili u domu Božjem!

Nisu mislili o napastima koje napadaju hrvatski narod nego su mislili o milosti koja će doći njihovom borbom!

Nisu znali koliko kukolja će biti u žitu, koje su posijali, ali su životom branili žitnicu Zemaljsku!

Nisu sumnjali u kolebanje svoga naroda jer su znali da Onaj gore vidi sve!

Nisu se plašili protivnika hrvatskog naroda jer su znali da se bore za buduće generacije!

Nisu odustajali kada je bilo najteže nego su čupali snagu, iz petnih žila i riznice sjećanja svojih najdražih!

Nisu živjeli u snovima nego javi, koja je odjekivala zvukovima napaćene stvarnosti!
Nisu imali sebične potrebe nego opće dobro čitavoga naroda!

Nisu plakali suzama koje neće roditi plodom!
Nisu se bojali boli koja će biti nagrađena!

Nisu bez čežnje umrli jer su živjeli ovo što su stvorili – slobodu, ali su umrli kao heroji svoga i budućeg doba!

Majke, supruge, djeco, zagrlite čežnju kojom ih dozivate. Opipljiva je -Hrvatska se zove!
Vaši muževi, sinovi, očevi stvorili su ovo tlo na kojem mi živimo.
Katkada je živjeti jako teško, jer kukolj hoće žito ugušiti.

Oni su svojim životom, krvlju, mukom, boli, suzama, vapajima svojim najdražim, obranili ovo hrvatsko tlo!

Oni su zaslužni jer mi danas imamo mir!
Ruše nam ga, ali ga srušiti nikada neće!
Ono što se krvlju brani ne pušta se lako!

Počivajte u miru Božjem, branitelji naše domovine!
Budite utješene majke, supruge, djeco!
Budimo ohrabreni u vjeri, jer je obećao da nas neće ostaviti kao siročad!

Mi smo ovce paše Njegove!
Ne boj se stado malo, svidjelo se Bogu dati vam Kraljevstvo vječno!