Generalka duše

Generalka duše

Jutrošnja gužva na Sakramentu sv. Ispovijedi oborila je rekord u ljudskoj površnosti i neshvaćanju vjere.

Žao mi je koliko probadamo u neznanju, a još više u znanju.
Onda su nam fratri krivi ako kažu nešto, a našem debelom egu se ne sviđa ili budu premoreni od gužve, pa reagiraju ljudski.

Kako i ne bi?

Prethodnih jutara redovi prazni, a 5 do 12 puni. Ne mogu svi doći na red, pa kasnije ljutnja kako to može biti tako.
Kako ne može?

Nije Bog bankomat. Navratiti po potrebi, uzeti što treba i nastaviti dalje.
Mi mislimo da ovakvom ispovijedi mijenjamo nešto. Nismo ništa! Nego varamo i sebe i Boga!

Ne možemo reći da ne znamo nego smo se poklonili modi svijeta i grijeh prilagođavamo svojim pravilima.
Onda jako često čujemo: “Kako je Bog to dopustio?” Ma kakav Bog?
Nema On veze s našom glupošću, nego mi sami jer smo gradili na krivim temeljima.

Trajat će jedno vrijeme, pa će se srušiti kao kula od karata, prije ili kasnije.
Najlakše je upirati prst u fratre i druge, a na sebi ne raditi ništa, a još gore misliti da radimo dok propadamo u lijenosti i sljepoći srca.
Ako ti je sve ravno do mora, vjeruj mi, nije ti dobro!

Teško je čuti istinu, pa ćemo je zbog pravdanja grijeha nazvati osudom.
Nije osuda nego kritika!
Jao onome tko je ne želi čuti!
Nije lako pogledati sebe u ogledalo, ali je milosno i spasonosno!

Kad fratar istinom “zagrmi” s oltara protrese se ego, ali srce i ne baš.
Zašto?
Zato što smo se izgubili u svijetu obrnutih vrijednosti i živimo nekakav život jer svi tako žive.

Kad muke zaokupiraju naš život okrivimo Boga.
Zaboravimo se zapatiti kakav smo materijal koristili za gradnju svoje “kuće”?
Vjerojatno onaj koji će se ugoditi svijetu, prolaznostima, požudama tijela i duha.

Eh, kad bismo samo znali koliko probadamo probudili bismo se iz sna u kojem se nalazimo svjesno.

Nije ovo osuda, ni pesimizam, nego istina.
Ovisi u kakvom je stanju naše srce tako ćemo i shvatiti.

Bože nas blagoslovi u ove dane kada čekamo Božić. Nažalost ne Isusa!

P. S. Nije Isus samo potvrđivao, nego je istinu govorio na glas zbog čega i je bio ismijan, odbačen i mučen.
Nije Isus samo zagrljajem i opraštanjem davao ljubav nego i trenucima kada je “grmio” (kao onda u hramu) dok je bio svjestan da se od hrama želi napraviti tržnica.
Nije Isus prazna priča…

Isus je tu, pred našim vratima…
Daj Bože da se rodi u svačijem srcu, prethodno očišćenom “generalkom”, ali ne samo “generalkom” pred blagdane nego kroz svih 365 dana.