Dobrodošao Isuse…

Dobrodošao Isuse…

Dragi moji prijatelji, ovih dana nisam ništa pisala.
Ne da nisam htjela, nego jednostavno nisam imala vremena.
Katkada je duša imala želju, ali tijelo nije moglo.
U srcu sam skupljala sve ono što želim izreći i zato me evo sada.

Najprije želim svima SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ, SV. STJEPAN I SV. IVAN!
Neka vam ovi dani donesu MIR u srcu, kiča ne može faliti.
Zagrlite svoje najbliže koji su vam često daleko.
Zamislite se nad svojim životom i o smislu onoga što ste činili i onoga što želite činiti.
Postanite svjesni ove slike u koju gledate.
Isus i Majka Marija!

Meni ova slika budi poseban osjećaj. Osvježava sve ono što je duboko u srcu.
Osvježi mi ono iskonsko, starinsko, u pravom duhu Božića, a ne u svijetu društvenih mreža.
Osvježi mi pamćenje na one dane djetinjstva i priče starih o smislu Božića.

Puno toga nije Božić, nije ljubav, nije realnost, posebno ovih dana.
Moram priznati da mi se i ne sviđa uzor našoj djeci. Bojim se da više imamo laži, nego istine – zato što smo isprazni.

Pa onda sve ovo prođe i čujemo kako smo se svi istrošili, što financijski, što duhovno.
Ostane prazno oko srca.
Ostane bolno.
Kako i neće kad Te nigdje nema Isuse?!

Samo je Tvome rođendanu “prišiven” moderni način slavlja.

Ja Te ne želim pustiti iako je srce često daleko!
Isuse, ja im ne želim dopustiti da na Tvoj rođendan slave budalaštinu modernog doba!
Ne želim si dopustiti da se izgubim u ovom bolesnom virusu 21. stoljeća!
Ne želim licemjerno brisati ove suze Tvoje Majke!

Hvala Ti jer si došao na ovaj svijet za sve nas!
Hvala Ti jer nas ne ostavljaš unatoč svemu što Ti radimo suprotno od onoga što zaslužuješ.
Hvala Ti jer svaku sekundu daješ novu šansu.
Hvala Ti, Prijatelju, jer si neiscrpna ljubav i praštanje!

Hvala Ti novorođeni Kralju!

Dobrodošao u naša izgubljena srca!
Zaštiti nas od nas!