Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Ono najvažnije znam, sve ostalo je učenje uz put jer ipak sam bila dijete, dok se umiralo za ovo tlo, kojim sad i ja hodam!

Znanje, emocije, pitanja, sjećanja, samo su mrvica u odnosu na ono što su oni dali, naši hrvatski branitelji, da bismo mi sada mjesto u kojem živimo, zvali imenom – našim imenom!

Koja je to priča, zauvijek prepričavana, herojska, koja tjera na plač, kada se pomisli na ono što se dogodilo, da bi sada sve ovo postojalo!

Koliko je tu hrabrosti, ljubavi, vjere i predanja bilo, neshvatljivo našim, često “sitnim” boljkama, pa nam često bude neshvatljivo kada čujemo bake, koje su pokopale muževe, braću, sinove, tijekom krvavih ratova, kako na današnje tragedije reagiraju, po našim teorijama “hladno”. 
Ma, naučile su one na svašta!
Srce im je pokopano sa zemnim ostacima najmilijih, pa ih ovo danas ništa ne iznenađuje!

Znali su oni za što se živi, ali i za što se umire!
Nisu dvojili! Bilo je jasno kao dan!

Kolika vjera – bezuvjetno umrijeti za domovinu, za druge oko sebe, za budućnost!

I nema tu velike filozofije, nego samo divljenje i iznova otpjevane pjesme velikana, onog teškog vremena i ovoga danas, u kojem živimo mi, unatoč svim moralnim, financijskim i političkim krizama!

Naklanjamo se svakom životu, koji je dao sebe za tlo, po kojem mi hodamo!

Čestitam Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja! 

Uz blagdan Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice vojne biskupije!