Čitav život u jednoj slici!

Čitav život u jednoj slici!

Ma, mater je mater!

U njoj započinje život i ako ljubi kako Bog zapovijeda, nikada neće završiti.

Ona je kruna darovanog života, jednom malom čudu, onome koji nastavlja budućnost.

Mater je riječ, u koju staje, sve ono što je nama potrebno – ljubav, toplina, sigurnost, savjetovanje, ohrabrivanje, slušanje…
More ljubavi i isto toliko živaca i strpljenja.

Samo dijete može učiniti balans majčinih svjetova u rascjepkanosti svih nametnutih pravila.

Mater te zna otkad ti čuje prvi plač, pa do trenutka kada se udaš, oženiš, odeš u fratre ili časne ili jednostavno ostaneš sam…

Mater ti raspoznaje raspoloženje po glasu i pogledu, ništa ne moraš reći.
Sadržaj nije ni bitan, ali je ono što ona osjeća kao majka.

Mater intervenira i kada želiš sakriti da si prekinula vezu, pala ispit, umorna od svega..
Ona intervenira majčinstvom – vlastitim životom, tako da daje svaki dio dana za tebe i mene.

Do kad traje?
Do smrti!

Uloga majke ne umara se.
Uloga majke vječito je ista!

Rudnik neiscrpnog zlata, u kojem možeš rastvoriti cijelu svoju dušu i znati da je na sigurnom.

Mater ostaje vječno u srcu!

Njezino srce kuca u nama i onda kad je više ne bude.

Vidimo je u obrisima našeg odrastanja i ulogama roditeljstva.
Vidimo je u rukama koje stare, ali duši koja uvijek isto voli, njezina duša nema godine!

Voli kao onoga trena, kada te je, nakon ogromne boli, tako nježno primila u svoje krilo.

Voli te tom ljubavlju koja je zapečatila ono što je uz odluku Božju i tatinu prisutnost “stvorila”!

Voli ona isto onako kad te rađala, pa i onda kad je umirala…

Mater je mater!
Džaba sve kad je više ne bude!

Ljubav bi trebala dežurati ispred nje, a ne na njezinom grobu!