Bože, dobro me slušaj da ti kažem kako ćeš!

Bože, dobro me slušaj da ti kažem kako ćeš!

Ovaj naslov svjesno ili nesvjesno sastavni je dio svačijeg života.
Mi često dirigiramo Bogu kako će nam nešto dati, a onda se javi nezadovoljstvo jer taj neposlušni Bog nije napravio onako kako smo mu mi naredili.
Često se sakrijemo iza onoga “Neka bude volja Tvoja”, ali bit će kako ja kažem dok, naime, prepustimo Bogu da On sve vodi.
Daleko smo od toga dokle god se naše srce uznemiruje na ono što nas iznenadi u životu jer nismo predvidjeli. 
Pitanje postaje neizbježno kako se to može nama dogoditi uz more sličnih situacija.
Nije ni čudo da se u cijelom tom neiskrenom predanju zapletemo u mrežu nemira koji se manifestira na tijelu, pa nas boli ovo i ono zbog toga što je oblačno ili smo pojeli loše, rano ustali i sl.

Ma ne boli čovjeka od uvjeta oko njega nego od stanja koje mu prebiva u srcu!

Ali, kako prestati silom biti nešto što nismo?
Kako prestati tjeskobno brinuti za sutra?
Kako prestati Bogu dirigirati kako će nam posložiti život?
Čin predanja može se dogoditi u iskrenoj poniznosti srca pred Bogom.
U raskajanosti svih svojih dubina kojima upravlja samo On.
Kada se odlučimo oteti sebičnom dojmu da se ne možemo “poniziti”, pa reći Bogu “Evo me” ili čovjeku “Oprosti”, bit ćemo slobodni za djelovanje Gospodina Isusa Krista i za djelovanje Duha Svetoga.
Pri tome moramo misliti na to da Bog “ruši” starog čovjeka i gradi novog, pa nam se često čini da nam se gore stvari događaju kada smo se približili Bogu.

U tome je poanta – dopustiti Bogu da sruši kako bi ponovno izgradio čovjeka na svoju sliku!
No, naše je hoćemo li na to pristati, a obično pristajemo onda kada nam se počnu događati bolne stvari u životu.
To smo mi ljudi – sve po potrebi!
Ali Bog je drugačiji; On daje bezuvjetno i Njemu nije potrebna naša molitva, ona je potrebna nama.

On svejedno daruje po svome beskrajnom milosrđu, ali se mi molitvom približavamo k Njemu. Tek tada nam bude jasno zašto Bog nije kriv za zlo.

Bit su djela ljubavi i riječi mira, a kada toga nema hoće li tu prebivati Bog?
Ne samo da molitvom postajemo bliže Njemu, a samim time i ispunjeniji, nego nam se život tako počne slagati da ljudski mozak to ne može dokučiti.

Postaješ sve gladniji i gladniji Božje ljubavi jer sve biva otvorenih vidika!
Tada, često iznenada, shvatiš da više nisi onaj od maloprije koji kaže: “Bože, dobro me slušaj da ti kažem!” nego onaj koji kaže: “Bože, potrudit ću se dobro slušati Tebe!”

Lanci počinju pucati, postaješ slobodan od samoga sebe i svih ljudskih obzira. Jednostavno, postaneš sretan čovjek jer si slušanjem shvatio bit vjere, bit duhovnog rasta do smrti.

Zato, pusti Bogu da bude tvoja najbolja lekcija!