Borba na “prvoj životnoj crti”

Borba na “prvoj životnoj crti”

Dok nisi ovdje i u ovom stanju ništa ti nije, kao što ništa nije ni meni!

Kukamo na život često i bez razloga. 
Pun nam je kufer svega i tražimo od Boga da nas spasi od toga, a zapravo, jesmo li se ikada upitali što je uistinu problem u životu?

Ne umanjujem nečiji križ niti ga uvećavam, svakome je njegova bol velika, ali jesmo li pomislili koja je bol možda s razlogom iznad svih?
Ne govorim iz vlastitog iskustva, ali jesam iz iskustva bliske osobe.
Bolest je iznenadni susret sa neviđenom boli i financijskom patnjom!

Dišeš, ali uopće ne znaš kako si živ.
Hodaš, a uopće ne znaš gdje su ti noge.
Razmišljaš, a uopće ne znaš gdje ti je glava.
Plačeš, ali uopće ne znaš koliko suza imaš.
Patiš, a uopće ne znaš koliko srce može izdržati.
Postavljaš pitanja, a uopće ne znaš kako ih imaš snage postaviti.
Boriš se, a uopće ne znaš otkuda čupaš snagu.
Moliš, a uopće ne znaš otkuda ti riječi.
Tješiš, a uopće ne znaš otkuda ti utjeha.
Heroj si, a uopće nisi svjestan da biti heroj ne mora značiti borba na ratnom bojištu nego i ona borba na prvoj životnoj crti.
Trgaš sve iz sebe i sa sebe da pomogneš osobi do sebe i uvijek misliš da je malo.
Želiš u njegovu/njezinu kožu, ali nemoguće je. 
Tu si samo da daješ pomoć, prečesto i više nego što ljudska snaga može dati, ali Izvor je nepresušan.
Postaje ti samo jedno bitno – da ti ili tvoj bližnji ozdravite.

Tada ti više nije bitno ništa drugo. 
Niti imaš li posao, prijatelje, kuću, auto, novac, karijeru, izborenu pravdu ili ispravljenu krivu drinu.
Tada ti više nije bitno tko te je uvrijedio i zbog koga si nosio ćud.
Tada ti nije bitno koliko si zemalja svijeta posjetio i koju si marku obuće ili odjeće nosio, piše li na njoj Zara ili Benetton, želiš da ti organizam piše pozlaćenim slovima – zdrav sam!
Tada ti više nije bitno koliki si frajer bio nego koliko će puta tvoje bilo potvrditi da si živ i koliko će zdrave krvi kolati venama.
Tada ti više nije bitno “tvoje ja” nego Božje ja, koje te poziva na život ili smrt. 
Tada si ogoljen dušom i tijelom i uistinu vidiš da je sve drugo prolazno i kratkoročno, ali da je duša, koju krijepi zdravlje, jedino bitno i vrijedno na ovome raznolikom svijetu.
Vjerojatno spoznaš bitno u životu i koliko smo blizu, na korak, od iznenadne životne situacije na koju nikada nismo dovoljno spremni. 

A tko je spreman na loše stvari?

Kako živiš?
Čime se “hraniš”?
Kako slažeš prioritete?
Kome daješ zadnju riječ u životu?
Zapitaj se!

Preko noći se život mijenja, a i za sekundu!

Ovo nije da se plašimo života, baš naprotiv, ovo je da se plašimo načina na koji taj život živimo!

Budi karakter unatoč svemu. Ma i kad boli do kosti.
Vjeruj mi, vratit će ti se.
Ne onda kada ti želiš, ni na način koji si ti zamislio nego onda i ondje gdje je On odlučio.
On puno bolje od nas zna jer Njegovi vidici sežu dalje od zida i iznad zida, a naši su često tako ograničeni, s pogledom u zid.

I ne samo to – sjeti se da uvijek nosiš komadiće križa jer svi toliko nosimo, a On je nosio cijeli! Sve ono što mi sada dijelimo, On je nosio sam!
Sjeti se da su svi tu negdje, jer život bez križa neizbježan je.

I na kraju, što misliš kako taj križ nosi ovaj heroj sa slike?