Biti žena, a biti mater!

Biti žena, a biti mater!

Kad ih gledaš, malo mršavije, malo punašnije, mlađe, starije, kućanice, zaposlene, otvorenije i zatvorenije, jače i slabije, veselije i manje vesele, sigurne i nesigurne…

Sve različite po svojim fizičkim i nutarnjim karakteristikama, onako kako ih je Bog stvorio, onako kako su se dalje, kroz život, izgrađivale, zadovoljne i nezadovoljne, zahvalne i nezahvalne za sve što jesu ili nisu…

Sve različite, a tako iste – majke!

Kad ih u javnosti gledaš izgleda tako savršeno i jednostano, a druga strana priče je utkana u svakoj neprospavanoj noći, iscrpljenosti, padu, pitanjima, slabostima, nesigurnostima.
Kada im vidiš ljepšu stranu života, onu ušminkanu i kamufliranu, učini se da je majka biti lako.
Ljepša strana priče je za fotografije i šetnje ulicom, a ona stvarna se živi između četiri zida.

Zna li netko kako im je?
Pita li se se itko mogu li one sve to?

Kako god, znaju one sve!

Zna njihova neprospavana noć, umorno tijelo, opterećen duh…
Zna svaki pokušaj skidanja temperature, posjet doktoru, neutješni plač zbog one doktorove slušalice i sestrine iglice…
Zna svaki prvi zubić, korak, pad..
Zna svaki prvi školski jad…
Zna svaka nova usvojena i neusvojena lekcija, jedinica, propali ispit…
Zna svaki ljubavni jad, zadobiveni kompleks, razočarenje i bol…
Zna svaki novi prelazak u školu, mature, završeni fakulteti, polasci na posao, udaje i ženidbe…
Zna svaka neimenovana bol, bez obzira majka joj ima ime…
Zna svaki pokušaj da se dijete usmjeri Bogu i Izvoru života…
Zna svaka trudnoća, porod, dojenje, strije, ožiljci…
Zna svaki nenapravljeni ručak, nepospremljena kuća, neoprana kosa…
Zna svako kilo viška, odricanje sebe, kruh koji krvavo zaradiš…
Zna svaka ona uvreda ili razočarenje od djeteta, koje ti je sve…
Zna svaka štitnjača, želudac, glava što znači biti mater!

Kao da i moraš znati drugu stranu.
Ona se zna bez da je pokušavaš naučiti.
Ona je urođena… Usađen gen…
Ona je upisana u biće, majku, njezinu krv…
Ona je, čovječe, u ovom zagrljaju satkana, ma što god od ovog prethodnog vrijedilo za nju!
Ona je u ovoj Majci, koja dijete dovodi na Izvor Ljubavi i Milosrđa, kako bi ju naučila kako se bude samo jedno – ČOVJEK!
Sve drugo je lako.

Biti ČOVJEK u pravom smislu riječi i biti mater u tom istom pravom smislu, ne može svatko, može samo onaj koji “umire” sebi, da bi onaj drugi živio.

Koliko ti “umireš” majko?