Biće koje osjeća tvoje biće – Majka

Biće koje osjeća tvoje biće – Majka

Dok prelistavam zbirku svojih sjećanja razmišljam o svojoj majci koja me rodila i odgojila te se pitam – Postoji li išta na ovome svijetu što se može mjeriti s majčinskom ljubavlju?

Je li ocean dovoljno dubok da se opiše ljubav koju majka može dati i daje?

S tobom se smijati i s tobom plakati…

U jednu riječ ”majka” staje čitav život satkan od herojskih borbi i događaja koje su prožimale majčinsko srce.

Majka je ona koja je ljubila svaku ranu koja je nastala u fizičkoj ili duševnoj boli.
Tako nježno miluje lice svaki put kada bi ga preplavile suze.

Čaroban sklop majčinih osjećaja koja, kada te pogleda ili čuje, ima definiciju tvoga raspoloženja. Skoro pa i zna što ti se točno dogodilo.

Majstor je za procjenu disanja, je li preduboko, je li prilikom hvatanja zraka proces ide otežano… Tada točno zna je li potrebna intervencija razgovorom do kasno u noć ili zagrljajem.

Ona je tu kada se treba izboriti za tebe i kada ti snage dođu do ruba. Pa i ako ti treba ”crtati” razloge za sreću ona je ona koja te podsjeća da imaš previše razloga za smijeh, a da svaki trenutak tuge prolazi.

Ostaviti sve ono što te tišti biću koje te devet mjeseci držalo ispod svoga srca i borilo se za tvoj život, biću koje je objašnjavajući slova odmah usađivalo prave životne vrijednosti uz koje ide i patnja, isplati se.

Biće koje je sebe zanemarivalo da bi ti bio sretan.
Biće koje je vrištalo od radosti na tvoje uspjehe, a plakalo od tuge za sve neuspjehe i boli.
Biće koje te kriškom oka promatra i pazi da budeš dobro.
Biće kojem ne postoji nešto što ne možeš reći.
Biće koje te ne osuđuje i koje ti pruža krunicu u ruke i pokazuje zbog čega se isplati trpjeti i Komu treba najviše vjerovati.
Biće koje je ulagalo dugogodišnji trud da bi od tebe napravilo čovjeka i koje neumorno sluša jedne te iste stvari koje te bole.
Biće koje se zna radovati kao što to nitko drugi ne može i kojem možeš reći nešto zbog čega ćeš se poslije ”pojesti”, a ono sve to zaboravi i opet neiscrpno ljubi.
Biće koje, poput pahulja snijega, prekriva sve tvoje slabosti i grešnosti i vidi te u najboljem izdanju, a kritike za pogreške i mane ostavlja za najbolji mogući trenutak.

Biće koje osjeća tvoje biće!

Jednostavno, onoj za koju su riječi male da napišeš koliko je važna, koliko je voliš i koliko je posebna.

Sada i kada sam ”velika cura/žena” majka je jedna, jedina i neponovljiva!

Ona je poput injekcije čijom dozom bol prestaje!

Ma, ona ti je, čovječe, čudo! Dok je imaš voli je i poštivaj!

Blago ti ne treba kad imaš nju! Pusti novac i sva bogatstva, ona je blagoslov!

Netko bi sve dao da je zagrli bar još jedan put…

Ti to učini danas! Ne znaš što sutra nosi!